Ne, nisam opjevala lošu pjesmu Britney Spears, ali sam po dobrom starom običaju zaustavila promet.
Naime, kad sam imala cca 19 godina redovno sam trčala na Samoborčekov bus u zadnji čas, a s obzirom da sam iznimno pristojna osoba koja nikad ne prođe pored vozača bez pozdrava, redovno bi me čekali ili mi čak stali pred kućom, naime stanica mi je bila jako daleko, punih 15 koraka.
Prekjučer sam tako stigla na vrijeme, ali nisam mogla u pretrpanoj torbi pronaći karticu da mi se otvore vrata na ulazu u stanicu. Odjurila sam na blagajnu kupiti kartu, a na blagajni isti čovjek koji me ono jednom nije uputio na pravu stranu stanice pa sam propustila vlak. Ovaj put je rekao “wait!” odjurio van i viknuo vozaču da stane i čeka, a vlak je u tom trenu zatvorio vrata i kretao!!! Prodao mi je kartu, ušla sam u vlak i lik je signalizirao vozaču da krene! 😀 Komičan prizor u 6.30 ujutro! Stvarno sam bila zahvalna. Pristojnost se uvijek isplati, jedna lekcija koju neki ljudi, na žalost njihovu i našu nikad ne nauče.
Tu dolazimo opet do mojih hejtera, nekad se čini da ih ima puno, koliko me žestoko napadaju na Facebooku, ali u biti radi se o maloj grupici jalnih hrvata, hrvatica & nekoliko srpkinja. Po njima sve što ja pišem je glupost, laž, obmanjujem jadne ljude koji me čitaju, neki od njih su došli u Dublin i nisu uspjeli nać posao. Zar sam ja kriva što netko ne može pronaći posao?! Kažu da “obećajem med i mlijeko, zavaravam ljude u vezi opasnih kvartova”… Nisam ja političar niti imam ikakve koristi od ovog bloga ( o.k. sad sam nehotično slagala, zaradila sam 6 eura od adsense oglasa 🙂 , namijenjen je ljudima koji ga vole čitati, a ima vas i hvala vam na tome!
Da skratim: nikad ne lažem, ne pišem pod pseudonimom i definitivno stojim iza svake napisane rečenice. I to je to na tu temu.
Danas smo imali prekrasne ljude u gostima Zagrebačko-Irski bračni par sa dvoje preslatke dječice. Sveukupno smo se družili 7h, žena je od 19. godine neprekidno živjela u Americi, Engleskoj i sad je u Irskoj. Nevjerojatno koliko divnih ljudi mi se javlja i već vidim da ću imati kvalitetniji i bogatiji društveni život nego u Zagrebu. Ne želim pljuvati po svojoj domovini i rodnom gradu, ali ja sam se opekla nebrojeno mnogo puta sa nekim “prijateljicama” i “prijateljima” pa mi trenutno fali samo njih nekoliko. I moji zagrebački klijenti, koji su mi bili skoro kao šira obitelj, pa ako netko od njih ovo čita – veliko hvala na svemu.
U salonu se polako pripremamo za Božićne gužve, idući tjedan prvi put u životu imam “Staff meeting”, a uskoro i Božićni domjenak u “Caffe Boulevard”.. Can’t wait! 😀
Jučer sam frizirala simpatičnu Parižanku, koja ovdje radi već 7. godina kao dadilja, 3. godine je živjela u Australiji. Kaže da je Pariz loš za život, da su Parižani strašno arogantni i bezobrazni ljudi. Pitam je: “Kako bezobrazni?! Ako ih pitam za neku lokaciju neće mi htjet reć smjer?” A ona na to “O reći će ti smjer, bez brige, samo što će te namjerno poslati u krivom smjeru!!” Hahahahah WTF?!?! Nevjerojatno. Ona je jednom nekim amerikancima kad su je pitali dala pravi smjer, a žena ju je napala i rekla “ma daj, kaj uopće pitam, sad ste nam sigurno rekli skroz krivi put” pa su se posvađale. Ludilo.
Nakraju je zaključila da ljudi u Parizu ili provedu najbolje vrijeme ili su totalno zgroženi, ovisi o sreći, ali da se svakako isplati doći uživati u ljepoti grada. Opskrbljen kartom 🙂 Za Australiju kaže da joj se nije svidjela jer su ljudi bili čudni i u 3. godine nije stekla prijateljstva. Ali definitivno da je odlična za provest godišnji tamo.
Eto, razni ljudi, razna iskustva, a ja sam presretna što imam priliku živjeti i osjećati se kao građanin svijeta. Čitamo se, pusa dobri ljudi!