Hello! Waaasss uppp?!
Evo mene opet, taman kad ste mislili da ste me se riješili 😛 Svašta mi se nešto događa, ali ništa spektakularno. Prošlo je punih 2 mjeseca otkako sam ovdje. Napokon sam vidjela lijepu luku, Grafton street i prošetala gradom… Oduševio nas je moderan i mlad jazz, funky band koji je svirao (plesao) na Grafton Streetu. Dečki su zaradili barem 60 eura u 5 minuta, od prodaje sprženih cd-a sa svojim pjesmama. Cool. Još nas se više dojmio dečko bez ruke koji je svirao neki puhački instrument, Sinatrin “My way” i ostale klasike…
Dublinska luka je super, mogu se iznajmiti bicikli, naravno, nije kao kod nas da netko stoji, smrzava se i naplaćuje to, ovdje stoji aparat pored 🙂
Brzinski smo obišli shopping centar, koji je prekrasan, izgleda kao neko ogromno kazalište sa bijelim balkonima… Al tamo se nismo zadržavali jer shoping centre volim samo nakratko kad odem u brzinski shoping. Ja sam totalno netipična žena, vidim, provjerim cijenu, isprobam, kupim, odem… Ne vodim frendice, ne zanimaju me tuđa mišljenja i uvijek kupim ono što ja mislim da je o.k. Nekad fulam, al jbg, bar ne provodim dane u zagušljivim napornim centrima. I sva sreća ne patim na markice 🙂 Osim na markiranu kozmetiku i preparate za kosu.
Riknuo mi je mobitel koji imam više od 3 godine, danas sam kupila novi, trebalo mi je punih 10 minuta da odlučim koji, prebacim se na drugu tarifu, platim i odem iz dućana 🙂 Nakon toga sam opet malo poharala dućane i kupila svašta nešto. Najviše raznih varijacija male crne haljinice za posao. Definitivno više ne nosim karticu sa sobom, osjećam grižnju savjesti, podsvjesno nikako da se riješim onog osjećaja ” joj, moram platiti 20 računa, moram paziti “. Jer kad imate obrt do zadnjeg dana u mjesecu čovjek ne zna koliko mu novaca ostaje( ne puno, najčešće :)) i nema neplaniranih troškova unutar mjeseca. Uh, ta Hrvatska me stvarno istraumatizirala s tom vječnom recesijom. Ovdje mi sjeda plaća svaki tjedan. Kad mi nešto nije kak bih htjela (ili kak zaslužujem) na poslu samo si preračunam zarađene eure u kune i odmah mi bude lakše.
Nijemac iz Goole-a je opet bio na šišanju, tražio je isključivo mene 🙂 Jučer sam dobila još jednog nijemca iz Googlea kao stalnu mušteriju pričao mi je kak je raditi tamo. Kaže da je super, jako zdrava atmosfera, imaju 4 kantine, teretanu i bazen (to sam vidjela iz Darta). Preko 30 nacionalnosti radi tamo i kaže da je atmosfera kao na faksu, razni jezici, nitko ne gleda kako je netko obučen niti se ljude po tome procjenjuje. Još jedan dokaz onoga što sam već znala – najveći i najpametniji su najjednostavniji i ne opterećuju se takvim trivijalnostima. Samo iskompleksirani ljudi (i sponzoruše) misle da je netko bolji ako ima skuplju odjeću, auto…
Irkinje su poprilično opsjednute odjećom i izgledom općenito pa ih redovno sve viđam u istoj crnoj jakni ili kaputiću, istih dužina kose, boje kose su im najčešće brineta kao Kate Middeltone ili izblajhani pramenovi. Ima naravno i prirodno narančastih žena, čija kosa mi je prekrasna. Kad se spreme za van izgledaju baš kao glavne akterice MTV-evog reallitya “Geordie Shore”, umjetni nokti, umjetne trepavice, 2kg pudera, pete do plafona, minicu tražiš povećalom… Jedan dan sam ” uživala ” u pogledu na gaće od neke cure u autobusu. Onak ” simpa ” prizor- bijele gaće ispod prozirnih crnih hulahopki. Whatever….
Upoznali smo jako dragog dečka iz Osijeka, živi blizu nas, došao je nedavno ovdje, našao posao, stan i počeo pisati o životu u Irskoj za jedan portal 🙂 Bio je kod nas doma na pivi (ja mrzim pivu btw.), oduševio je klince, Nina ga je nagovorila da sjedi na podu, svira imaginarne bubnjeve i pjeva 🙂 A oni su njemu otplesali Gangnam Style…. Talk to you soon….By 🙂