Čeka me stotinjak neodgovorenih mailova. Ako pratite moj blog, onda ste svjesni da ono što se dogodilo prije Božića i dalje boli i dalje je teško. Odgovaram malo po malo, koliko stignem. U međuvremenu postoje pitanja koja mislim da bi trebali postaviti sami sebi.

Nedavno je je Večernji list objavio moju priču Otisla s obitelji u irsku voljena zemlja me iskoristila ispljunula pregazila i ismijala…, članak je probio rekorde čitanosti, izazvao pravu buru, što mi nije bila namjera, ali mi je drago. Lijepo je vidjeti brojke, dobivati sve te poruke podrške. Lijepo je vidjeti dobre i loše komentare na članak. Dobre, jer su dobri i pozitivni, loše jer potvrđuju sve ono što piše u članku. Jel me boli to ružno što pišu? Ne. Boli me što su neki ljudi podla i zavidna bića. Boli me što je toliko šovinista, nacista, homofoba, nacionalista, ženomrzca, primitivca. Ali me njihovo mišljenje ne zanima, ne cijenim ja njih, ne cijene oni mene i kraj priče. Drugačiji sklop u glavi.

Uvijek ćeš biti kriv nekome za nešto ako imaš nešto što on želi, a nema. Imaš djecu, netko želi djecu, krivi su mu svi koji imaju djecu. Imaš muža, ona nema, evo još jednog razloga za mržnju. Uspio si u Irskoj, netko nije, baš ti si kriv što on nije uspio. Nikad se niste sreli, nemate ništa zajedničko, al eto, ti si kriv. Jer kak ti možeš uspjeti, a on/ona nije. I tako se niz nastavlja…. I naravno, što više toga imaš što je ljudima poželjno i što brže do toga dođeš to je zavist-mržnja-napad na tebe oštriji. To više ljudi mrzi što uopće postojiš, jer ih podsjećaš na sve ono što oni nisu-nemaju. Meni ih je žao. Sami si to rade. Osobno jako želim vilu na Bermudima, želim biti slavna kao Oprah. Ali nisam i vjerojatno nikad neću biti. Zbog toga ne mrzim nju, divim joj se i podsjeća me da ništa nije neostvarivo. Ako se posvetiš svojim ciljevima i ne trošiš energiju na zavist i napadanje ljudi kojima ide bolje nego tebi.

Ne mogu ja pronaći sreću nikome drugome osim sebi. Jer svatko od nas zna ili bi se trebao potruditi saznati što je sreća za njega. Najbolji primjer su tragično preminule svjetske slavne osobe. Njima ni cijeli svijet na dlanu nije donio sreću.

Pitanja koja mislim da si trebate postaviti prije selidbe u stranu zemlju…

1. 1. Jesam li spreman na neuspjeh i svjestan da postoji mogućnost da neću pronaći posao i morat ću se vratiti? Morate biti svjesni da postoji ta opcija. Unaprijed razmislite o tome i pomirite se da nema garancije za ništa u životu. Napravite plan i pripremite se da će biti ljudi koji će jedva dočekati vaš povratak i trljati vam sol na ranu.

1. 1. Što me privlači baš u tu zemlju koju sam odabrao? Nije sve u novcu, mora biti i dodatnih stvari koje vas privlače toj zemlji. Za mene su to bila priroda, mogućnost bavljenja glazbom, odlične i besplatne škole, život uz more, simpatični ljudi, nije predaleko od Hrvatske.

1. 1. Postoji li možda bolja opcija za mene? Ima li neka druga zemlja više toga što mi je važno, naprimjer, puno sunca, bolje zdravstvo….Svakome je nešto drugo jako važno u svakodnevnom životu.

1. 1. Jel moja profesija tražena u toj zemlji? To je najvažnije. Možete biti najbolji zidar na svijetu, ali ako se ta profesija ne traži u novoj zemlji, to će vam vrijediti koliko i pohvalnica iz trećeg osnovne.

1. 1. Služim li se jezikom koji se priča u toj zemlji? Često je to presudan faktor. Ukoliko se ne služite jezikom, šanse vam drastično padaju. Nije nemoguće, ali je teže, puno teže. Pokušajte u tom slučaju brzinski učiti jezik, provedite sate i dane učeći.

1. 1. Imam li dovoljno novaca? Jako važna stavka. Ukoliko imate dovoljno novaca i spremni ste uporno tražiti posao, to je pola uspjeha. Pod dovoljno mislim, da imate dovoljno za 3 mjeseca života u stranoj zemlji, računajući neplanirane odlaske doktoru i neke eventualne troškove na koje ne možete utjecati. (3000 eura samac, 5-6 ako ste obitelj)

1. 1. Jesam li stvarno spreman na ovaj korak?

1. 1. Što ostavljam iza sebe i mogu li živjeti bez toga?

1. 1. Mogu li si unaprijed oprostiti što neću biti uz obitelj i što ću propustiti neke važne događaje?

1. Prilagođavam li se lako novim situacijama i ljudima ili mi je to iznimno teško?

U svakom slučaju želim vam puno sreće, pozitivnih stvari u životu i nikad ne zaboravite da uvijek ima ljudi kojima je puno teže nego vama, što god da vam se ružno dogodilo, netko negdje mora prolaziti još gore stvari.

1. Pusa, Vaša Ana

Komentari

Komentari