Dan po dan i prođe druga godina otkako sam prvi puta sletjela u Irsku. Definitivno dan koji je promijenio ne samo moj život, već i moje poglede na život. Dogodilo se spontano i postepeno. Prvo sam zavoljela prirodu, prekrasne pješčane plaže, tješile su me kad sam se poskrivećki duboko u sebi brinula što sutra nosi i hoću li uspjeti ostati u ovoj zemlji ili će mi to sve biti naprasno oduzeto.

Jer tako je to bilo na početku, držiš se za tanke niti i čekaš hoćeš li potonuti ili poletjeti.

Kao malo dijete sam uživala u novim prizorima svaki dan, ne uspoređujući stvari sa Hrvatskom, nisam tražila da stvari budu iste, baš naprotiv, odmah sam zavoljela sve zato što je bilo drugačije.

Potpuno nepoznata, neobična lica postajala su mi sve poznatija, bliža i draža. Doživjela sam prva iskrena prijateljstva, prve poraze, prve pobjede, svaki korak je bio tako lagan, a ujedno i tako težak. Izgubila neke ljude koje sam zavoljela, zavoljela opet neke nove ljude.

Pomiješali su se svijetovi u meni i sad sam neki hibrid prepun stvari koje nosim sa sobom iz Hrvatske i ovih novih koje sam upila u Irskoj od Iraca te ostalih ljudi iz cijeloga svijeta.

Svaki dan se mijenjam i učim, a neki mi kažu da i oni uče od mene. Moj dragi klijent, Talijan, kostimograf svjetskog profila mi je jednom rekao da sam ga potaknula da razmišlja o nekim stvarima koje sam izgovorila i da danima nije mogao prestati razmišljati o tome. Mislim da je to jedna od najljepših stvari, potaknuti ljude na razmišljanje o nečemu što im nikada prije nije palo na pamet.

Meni se to događa gotovo svakodnevno u ovom gradu, u ovoj državi. Pomiješali su se svijetovi u meni i sad sam neki hibrid prepun stvari koje nosim sa sobom iz Hrvatske i ovih novih koje sam upila u Irskoj od Iraca te ostalih ljudi iz cijeloga svijeta. Ljudi koji su jednako željni novih iskustava i informacija kao što sam i sama. Nedavno smo jedan dragi Šveđanin i ja uspoređivali način na koji Irci, Šveđani i Hrvati doživljavaju prijateljstvo i općenito koliko lako puštaju ljude u svoj život. Zaključili smo da su Irci jako srdačni i spremni pomoći, po njemu izrazito otvoreni, a po mom mišljenu ipak teže stvaraju prijateljstva. Odnosno, ne puste vas tako brzo preblizu. Samo na prvu.

On je zaključio kako bi u Švedskoj osoba koja priđe nekome u pubu bila smatrana totalno čudnom, kao što bi bilo čudno razgovarati sa susjedima, i po njemu da bi on nekoga nazvao prijateljem trebaju proći mjeseci, ako ne i godine, po mogućnosti želi imati usmenu i pismenu preporuku o kvalitetama te osobe. 😀 Naravno, ovo je izrečeno u šali, ali tako nekako je u stvarnosti, kaže. Ja sam mu objasnila koliko treba meni, a vjerujem i mnogim Hrvatima da nekoga nazovu prijateljem. Sretnemo se, ti si meni baš super, 5 minuta pričamo, dodamo se na fejsu i to je to. Sad smo prijatelji dok se ne dokaže suprotno. On me totalno u šoku i nevjerici gledao. Ali sa osmijehom i onda je rekao ” ma ti jesi moj prijatelj! “ .

Uživajte i ako ste u blizini izbjeglica, pomozite im. Jako sam ponosna na sve Vas koji ste već pomogli. Napokon opet mogu reći da mi se jako sviđa to što vidim, što imamo veliko, toplo srce. Nek bude veliko ko zemlja, jer svi smo sa iste planete.

I tako moji prekrasni dani teku, upoznajem Indijce, Francuze, Talijane, Fince, Dance, Austrijance, Slovence, Australce, Amerikance, Norvežane, raspravljamo o svojim državama, raspravljamo o Irskoj, svi došljaci se instiktivno povezuju pa tako odjednom postajemo slični iako ponekad nemamo ništa zajedničko. Taj efekt je teško objašnjiv, ali vjerujem da su ga mnogi upoznali. Mi (expats) i Oni (domaći). Pa onda u nekoj drugoj priči Mi ( domaći i ja ) protiv Njih ( koja god nacija nam je tog trena na tapeti ) pa raspravljamo jesu li Francuzi arogantni i tako neke slične teme. Svi su super sa svima, a ponekad su svi protiv svih, ali na neki pozitivan način, jer svi živimo u jednom homogenom društvu koje voli i prihvaća različitosti.

Nedavno sam uživala u 16 dana odmora, kupili smo auto, posjetili smo prijatelja i ručali u ” Microsoftu “. Posjetili smo jednog dragog čitatelja koji nas je pozvao u ” City Bank “ na ručak. Odradili smo turu ” Croke park “ stadiona, jednog od najvećih u Europi. Uživali u Zoološkom vrtu, posjetili Dalkey i „Lobster festival“, Howt castle i prekrasan golf teren. I zadnji dan mog godišnjeg stigla je prekrasna vijest, moj salon je osvojio prestižnu nagradu ” Najbolji salon u Irskoj “. Po prvi puta su osvojili nešto tako veliko i mislim da sam dobrim dijelom ja tome pridonijela. U biti ne mislim nego mi je tako rečeno iz pouzdanih izvora 😀 Prekrasan poklon za drugu godišnjicu mog života ovdje.

A sad je opet vrijeme za slavlje, iako smo već proslavili tu nagradu, iduću subotu imamo ” End of summer party “ . Kao što sam jednom na počecima napisala, u Irskoj se slavi sve, od petka do sunčanog dana, sve je potencijalni povod za provod.

Hvala Vam što ste samnom već 2 godine na mom putovanju. Možda da i mi to proslavimo nekom večerom?! Mnogima već dugo obećajem da ćemo se upoznati.

Uživajte i ako ste u blizini izbjeglica, pomozite im. Jako sam ponosna na sve Vas koji ste već pomogli. Napokon opet mogu reći da mi se jako sviđa to što vidim, što imamo veliko, toplo srce. Nek bude veliko ko zemlja, jer svi smo sa iste planete.

Vaša Ana-Marija.

Komentari

Komentari