Bokic svima! Ne znam više ni sama otkud da počnem i što da vam pišem. Vezano za posljednja dva teksta o razočaranju u Irskoj, nikad vam neću moći detaljno pisati što se dogodilo, ali ta situacija je sada, nakon 8 napornih mjeseci, iza mene. Naučila sam novu lekciju ,onu istu koju sam već znala, ali zaboravila. Da su neki ljudi nedobronamjerni. I da nas neki ljudi mrze i žele nam zlo. Posebno ako sa osmijehom živite svoj život, brinete o svom životu, ne dirate druge, želite da vas ne diraju. Al ne, podli ljudi to jednostavno ne mogu gledati, vide tu sretnu osobu i glavni cilj je napraviti tu osobu bar malo manje sretnom.
Samnom se takvi ljudi često pošteno zeznu. Jer im ovako na prvu baš djelujem kao lak plijen, pa misle da će im to biti slatka i laka pobjeda, ali ne… Vi me znate malo bolje od toga, zar ne? Ti mene kamenom, ja na tebe pošaljem cijelu vojsku. Srećom, nisam nikad naučila okretati drugi obraz kad me šamaraju, a u Hrvatskoj smo imali prilike vježbati tu disciplinu. Nisam je uspjela savladati. I tako je kraj ove priče imao sretan završetak za mene. Izborila sam se za pravdu, ostavila svoj trag i odoh dalje svojim putem. Nasmiješena.
I sad mi je na neki način drago da se sve te stvari događaju baš meni. Samo zbog toga sam ovakva, spremna dijeliti svoja iskustva, pomagati drugima, razumjeti ljude koji su razočarani. Zbog toga pokušavam promijeniti ovaj svijet na bolje. Nemoguća misija, ali bez ljudi koji su to spremni raditi, nikad se nebi pokrenuli naprijed. Ovakve stvari me drže čvrsto na zemlji i na oprezu. Što je prilično važno za sanjara poput mene.
Što još radim ovih dana? Uživam. Ponude za suradnje sa raznim tvrtkama i individualcima stižu sa svih strana, odlazim na zanimljive i lijepe evente. Posljednji je bio snimanje za “The Irish Times” ženski podcast. Glavne zvijezde i sugovornice su bile mlada sirijska izbjeglica koja mi je svojom pričom izmamila suze na oči, te veneculeanka čija priča je manje dramatična, ali jednako inspirativna. Ona je otišla zbog velikog nasilja u njenoj zemlji. Obje su me podsjetile koliko je u biti moj život lagodan, kad bolje razmislim.
Irska mi i dalje pruža bezbroj mogućnosti, imam ovdje puno ljudi koji su mi postali iskreni prijatelji, a moja cijela obitelj je ovdje presretna, bez obzira na povremene zastoje i uzburkano more.
E da, i još nešto ima novo… Napustila sam posao na kojem sam bila posljednjih 4 godine. 😉
Do čitanja,
Vaša Ana-Marija Hota