Bokić svima!

Tjedan mi je bio potpuno sumanut, da počnem pisati detalje nebi vjerovali. Šok, nevjerica, pa skupljanje razmrskanih ostataka sebe s poda. Naravno, sve dolazi iz drage moje domovine. I nema veze sa porezima, toliko je osjetljiva tema da ne mogu o njoj pisat. Ali, life goes on, život ide dalje a vrijeme će pokazati što nosi. Zato vas molim da me barem nekoliko dana ne pitate ništa o životu ovdje, za savjete, jer nemam energije ni vremena trenutno za to.

U salonu je nakon malo tišeg 1. mjeseca ponovno postalo ludo, što mi odgovara jer mi skreće misli sa problema. U subotu je čak 5 ljudi uzelo vizitku sa recepcije i tražilo me da napišem svoje ime na nju, kako bi me idući put mogli requestati. To mi je malo vratilo osmijeh na lice. Kao i moja Brazilka s kojom sam sve bliskija, međusobno si držimo stranu i postale smo prave frendice. Isti dan kad sam ja ostala šokirana, u srijedu, ona je pala s bicikla kad je išla s posla. Drugi dan je ona došla raditi šepajući natučenih koljena, a ja u poprilično lošem raspoloženju. Taj isti dan su 2 kolegice javile da su bolesne i svi klijenti naravno odlučili da je baš ovaj tjedan pravo vrijeme da masovno dođu u salon. Uspjele smo nekako sve to odraditi, ali sad me užasno boli vratni mišić pa se nadam da će to nestati do jutra, jer je ponedjeljak i novi radni tjedan.

Današnji dan je bio super, iz Killkenya su nam došli u posjetu Hrvatsko-Makedonski bračni par sa dvoje male dječice. Klinci su bili oduševljeni, igre bez granica. On je šahista, radi sa djecom u dvadesetak škola i naslušali smo se turbo zabavnih priča o Ircima, alkoholizmu, Irkinjama… Zaključili smo kao i sa ostalim balkancima koje smo ovdje upoznali da Irci nemaju pojma o pranju suđa i posebno mladi ljudi nemaju apsolutno nikakav osjećaj za urednost, tj. neurednost. Njima pranje suđa izgleda ovako: Napuni sudoper vodom, ulij deterđent, ubaci suđe, izvadi suđe. Točka. Jel vam nešto fali u tom procesu?! Kao naprimjer : operi suđe spužvicom, isperi!!! suđe. Jer inače jedeš kemikalije. Oni ni nemaju spužvice za suđe. Samo neku krpicu. O.k. ali vodu za ispiranje imaju. Besplatnu. Što reći…

Bilo mi je nekoliko Hrvata zadnjih mjeseci u salonu na šišanju. što me iznimno veseli, jer se moja šefica i neke kolegice već pitaju odkud meni ti Hrvati. Jedna Irkinja me pitala ” Kak to da je ona došla ovdje, odkud ona zna za tebe i gdje radiš? ” S obzirom da se ona drži iznad svih i čula sam da me jednom nešto ogovarala šefici ja njoj odlučila malo dignuti tlak i kažem: ” Pa, hm, ovaj, znaš, u Hrvatskoj ti ljudi znaju za mene…” Haha…. Ona me zabezeknuto pogleda i zašuti. Eh, da, to su te male sitnice koje čovjeka vesele.  Nisam ni nešto lagala, pa znate za mene, zar ne?!

E tu sad dolazimo i do priče koju sam sa nekoliko strana već čula. Neki balkanci u Irskoj su krenuli s nekim trač partijama o meni. Što je u biti poprilično cool jer znači da sam važnija nego što mislim. Ljudi koji me ne poznaju pronađu vrijeme da se nađu sa prijateljima i pričaju o meni. Ukratko, po njima ja pišem ovaj blog samo zato što si želim skupiti mušterije. Blog sam počela pisati bez ikakvih namjera, iz čiste zabave, a ako netko želi doć kod mene na frizuru, nitko sretniji od mene. Ne kužim u čemu je problem?! Ali da pišem blog zbog toga, to je stvarno presmiješna konstatacija. Ak ljude veseli nek se zabavljaju, meni ne smeta, rade mi besplatan PR.

P.S. bez brige, ako ikad otvorim svoj salon u Dublinu, nimalo ne računam na veliku ex-yu klijentelu, pa barem ja znam kak balkanci dišu, imala sam 10 godina svoj biznis. Radije Turčinu, Kinezu, Indijcu, Rumunju…. Svima, samo da se nebi netko ” naš ” još više probio.

Drago mi je da sam stekla neke drage poznanike, možda u budućnosti i prijatelje s kojima mogu pričati na našem jeziku i razmijeniti iskustva, za njih vjerujem da će mi biti vjetar u leđa kao i do sada… Pomno biram svoje društvo i ne trošim energiju na ljude s negativnim vibracijama.

See you!

Ana

Komentari

Komentari