Stojim sa čašom bijelog vina u ruci, u proljetno veče, na prekrasnom malom balkonu popularnog dublinskog hotela. Pored mene moji novi prijatelji, arhitekti. Ola iz Nigerije i Todor iz Bugarske. Iz prostorije dopire žamor, cijela večer ima neko posebno ozračje.
Upoznala sam ih prije sat vremena, a nedavno nam se pridružio Tom, Irac u godinama. Ne znamo tko je on, niti on poznaje nas, ali super smo si. Ima zanimljiv sako i lijepu bijelu kosu, primjećujem. Svi zajedno raspravljamo o arhitekturi. Tom me pita jesam li ja dizajner, rekoh : “ Nisam, ja sam frizer. “ On kaže ozbiljno: “ Dakle, jesi. Ti dizajniraš frizure “.
Razmišljam o svemu i ne znam kako sam dospjela ovdje. Iako mi je ovo tek prva ( i posljednja večeras ) čaša vina, osjećam se lagano opijeno. Odlučila sam doći sama na ovaj event, ne poznajući nikoga, osim glavnog aktera ove večeri, koji je, naravno, potpuno zauzet i sa svih strana okružen mnogobrojnim ljudima koji žele njegov potpis.
Stigla sam prije sat vremena, potpuno sama. Mogla sam pozvati nekoga samnom, ali odlučila sam da neću. Večer će biti zanimljivija ovako. Ili potpuni promašaj. Možda ću se osjećati kao potpuni outsajder. Vidjet ćemo, želim srušiti i tu prepreku u svojoj glavi, još jednom izaći iz svoje sigurne zone. Na izlasku iz salona managerica se divila činjenici da idem sama uz riječi kako ona to nebi mogla.
Pa gdje sam? Na promociji sam knjige “ Rooms “, renomiranog arhitekta po imenu Declan O’Donnell.
Declan je poznato tv lice, jedan od 3 voditelja emisije “ Home of the year “ koja se emitira u udarnom terminu RTE1, irske nacionalne televizije. Za mene, on je moj simpatični klijent kojeg sam prvi puta vidjela prije nekoliko mjeseci na svom radnom mjestu.
I tako me Declan posjetio 2 dana prije ovog događaja. Tek je stigao sa jednomjesečnog odmora u Australiji i nije baš bio oduševljen kišom koja ga je “prala” dok je šetao Dublinom pa je odlučio isprobati sreću i uloviti slobodan termin kod mene. Rekoh: “ Kužim, tužan si što je odmor završio i došao si znajući da sam Hrvatica koja razumije tvoju tugu što nije toplo i sunčano.”
Declan : “ Da, došao sam pričati o suncu “. Pola sata kasnije dobila sam poziv na promociju njegove prve knjige. Isti tren sam rekla : “ Naravno, dolazim, ne bih to propustila! ”
I sada sam tu. Lijepo mi je. Upravo sam pri izlasku na balkon srela još jednog klijenta, Paula, nakon početne nevjerice čvrsto me zagrlio uz riječi “ cijelo vrijeme te gledam, pitajući se tko je ta djevojka sa stilom? ”Upoznajem ga sa svojim društvom, a on im govori kako sam ja najbolja stilistica brade ikad! Smijem se i provalim “ Ja razumijem brade “. Svi se smiju. Nakon fotografiranja Paul odlazi sa svojim društvom. Ola, Todor i Tom nastavljaju razgovore o arhitekturi, sjetim se svoje najdraže hrvatske arhitektice, po imenu Kata Marunica. Slatke uspomene o talentiranoj i prekrasnoj klijentici mog salona u Zagrebu, te zbog moje selidbe u Irsku pola godine nije posjetila nijedan drugi frizerski salon. Pomislila sam kako bi ona sigurno uživala da je sada ovdje. I danas se ponekad čujemo, kaže da prati moj blog. Iz misli me prene nečiji smijeh , te se vraćamo u “Plavu sobu”, Dean hotela.
Declan još uvijek potpisuje knjige, svi je žele imati. Što zbog prekrasnog dizajna koji krasi korice, sa njegovim nasmijanim likom na naslovnici, što zbog činjenice da ga očigledno svi ovdje vole i cijene. Nitko ne sumnja u kvalitetu i zanimljivost sadržaja ove knjige, Declan je godinama radio u jednoj od najvećih i najprestižnijih arhitektonskih kompanija na svijetu, londonskoj Foster and Partners, te radio na projektima diljem svijeta, a neki od njih su bili u Vijetnamu, Londonu i New Yorku. Danas sa svojim partnerima vodi kopmaniju u Dublinu.
Sat vremena prije, i ja sam stajala na kraju dugačkog reda i čekala potpis . Tako sam upoznala svoje večerašnje prijatelje. S obzirom da je red bio kreativno raštrkan u grupice ljudi, stala sam zabunom ispred dvadesetak ljudi, te pogledom provjerila jel to ispravno mjesto. Nepoznati dečki su mi pokretom glave i osmijehom signalizirali da su moje sumnje opravdane, te sam se pokorno pridružila njima na kraju reda.
Tako smo započeli razgovor i otkrili mnoge dodirne točke, Ola mi je otkrio da je on Declanov prijatelj iz studentskih dana, te mi ispričao koliko cijeni dotičnog, uz riječi kako Declan nikad nije zaboravio svoje prijatelje, bez obzira na sve uspjehe i popularnost. Todor je oduševljeno reagirao na činjenicu da sam iz Hrvatske uz riječi “ To je to, instantno smo povezani “!
Declan nas je sam osmijehom pozdravio, napisao nam posvete, moja je glasila: “ Ana-Maria, hvala ti na ljupokoj frizuri”, zezala sam ga : “ Ah, hvala mi na lošoj frizuri? “. On: “ Ne, ne, piše ljupokoj, vidiš?! E sad ću još nadopisati nešto “…
Te večeri upoznala sam i Irkinju koja je jedna od promotorica velikog muzičkog festivala koji se održava u hrvatskom gradu Puli, te prijateljica mojih novih prijatelja. Svemu lijepome nekad dođe kraj, pa je i ta večer završila. Pozdravili smo se sa domaćinom, koji me ispratio riječima : “ Vidimo se opet za nekoliko tjedana na šišanju, a morat ćeš doći i na moju DJ gažu! “
Toplo preporučujem da kupite ovu knjigu, prepuna je prekrasnih fotografija te ideja za uređenje svakog kutka vaše kuće ili stana, uz zanimljivu priču ovog uspješnog mladog arhitekta sa iznimnim ukusom za lijepo. A i frizura sa naslovnice nije loša 😀
Stavite na popis želja : Declan O’Donnell, “Rooms”
Pusa,
Vaša Ana .