Ponekad je najteže donijeti odluku, ostati na poznatom terenu, gdje 6 mjeseci ulažem trud, energiju, znanje… Ili se otisnuti u nepoznato, opet, jer djeluje primamljivo… Što biste vi odabrali? Kao što sam napisala u prijašnjem blogu, stigla mi je zanimljiva poslovna  ponuda, predzadnji dan godišnjeg. Čuvali su moj CV 7 mjeseci, još iz Hrvatske sam ga poslala i sjećam se da sam bila impresionirana tim mjestom,  konceptom, interijerom… Također sam bila ljuta što mi se nikad nisu javili, čak sam rekla mužu da ako me ikad pozovu da baš neću raditi za njih, da su oni na gubitku. Da, nekad sam baš djetinjasta, ali znala sam da sam odličan kandidat za tu poziciju.

I eto, nazvali su me, impresionirani su mojim životopisom, odmah su bili, ali nisu imali full time poziciju prije. Rekla sam da imam posao u dobrom salonu, ali da bih mogla biti zainteresirana. Drugi dan sam otišla na taj razgovor, bez ikakvih namjera i očekivanja, najviše iz znatiželje. Ulica me odmah oduševila, kasnije sam saznala da je zovu ” Soho  Dublina “. Prepuna pubova, krcatih terasa, hipsteri, umjetnici, poslovni ljudi, studenti, baš je živopisna i urbana. Preslatka managerica me dočekala sa osmijehom i pokazala mi svaki dijelić zgrade. Na 5 etaža, s debelim tepisima presvučene masivne stepenice, visoki stropovi. Na jednom katu se nalazi najrespektabilniji salon za muškarce i ogromna čekaona također isključivo za muškarce. Ogromne retro kožne fotelje, masivni luster, radne svjetiljke na staklenim stolićima, novine, kava… Za taj kat sam se ja prijavila, šišanje, cijeli dan, baš ono što najviše volim. Na drugoj etaži je frizerski salon za žene, u prizemlju čekaonica za žene, prekrasna sa nekoliko bijelih kožnih sofa, stolom za manikuru… Na jednoj od etaža su sobe za masaže, tretmane, depiliranja i sve ostale kozmetičke usluge, a na samom vrhu zgrade je još jedan manji frizerski salon, totalno urban i otkačen. Tu je i velika kuhinja za osoblje, sa velikim prozorima i pogledom na ulicu, grad, potpuno impresivno! Nakon obilaska stigli su vlasnici i odveli me na kavu u obližnji shoping centar, gdje smo obavili razgovor. Potpuno normalno jednostavni, simpatični, ugodni, bilo je poprilično zabavno. Najviše me impresioniralo što sam bila u poziciji da nemam što izgubiti i većina razgovora se svela na njihovu priču po čemu je sve njihov biznis odlično mjesto za rad. Definitivno su uložili trud da me pridobiju. Da nebi sve ostalo samo na priči, jer od pustih priča se ne živi, ponudili su i odlične uvjete u svakom pogledu.

Now we are talking!

Prije razgovora odlučila sam da ću biti samozatajna, profesionalna i hladna. Aha, nakraju sam rekla više nego što sam planirala, otvoreno rekla što mi smeta na radnom mjestu, što ne bih htjela da se događa s kolegicama, da ne planiram biti Cinderella ( na što su se počeli smijati ) i ono što je zabranjeno sudeći po svim člancima na netu- na njihovo pitanje imam li što pitati, rekla sam  ” Da, imam, koliku plaću mi nudite? ” . I nekim čudom, na sve sam dobila odgovor,  ponuda je bila tu, posebno nakon što sam ošišala 2 zadovoljna klijenta. Otvoreno su mi rekli da su planirali obaviti razgovore i sa drugim kandidatima, ali misle da nema potrebe, ukoliko ja pristajem raditi za njih. Kasnije sam detaljno proguglala vlasnike, recenzije, jedan od vlasnika je bio pomoćnik redatelja u velikim Hollywoodskim filmovima, zajedno imaju desetak kompanija u Irskoj, redovni platiše, bez dugova, salon je u recenzijama svih mogućih magazine I dnevnih novina u Irskoj, čak i u talijanskom modnom magazinu. WOW! Što sam odlučila? Well, morat ćete pročitati idući blog…. Vaša Ana-Marija

Komentari

Komentari