Zavrtilo mi se u glavi od ponude koju sam primila na email. Novinarka Nataša Ban Leskovar sa snimateljem dolazi u Dublin i želi moj intervju. Prilog koji će se emitirati u ” Dnevniku ” te emisiji ” Labirint ” HRT-a. Naravno, po običaju, prvo sam ubacila u Google search njeno ime, provjerila autentičnost. Uvijek to radim, malo sam nepovjerljiva prema ljudima. Naučio me život tako. Srećom, Google kaže da je Nataša jedna full cool novinarka koja se odavno dokazala svojim radom na Hrvatskoj Radio Televiziji. Povezala sam je sa agencijom ” Irish Recruiter “ , jer su Ivan i Andrea Stojanović bili među prvim ljudima u Irskoj koji su me toplo dočekali, preko mog bloga su saznali da sam ovdje. Žive i rade u Dublinu 17 godina i znaju kako diše.
Tih dana dobila sam još 2 jednako laskave ponude slične tematike koje sam stavila na čekanje. Sve u svoje vrijeme. Nisam gladna pažnje, ali volim kad moj glas dopire do ljudi. Ako jednu osobu spasim agonije nezaposlenosti i mučenja u Lijepoj Našoj ( njihovoj )svaka riječ izrečena ili napisana je vrijedila. A uz to , svi već znamo da je kamera moj prijatelj, volim kamere.
Nekoliko tjedana kasnije nakon puno dopisivanja na Facebooku, došao je i taj dan dogovorenog intervjua. Htjela sam otkazati tog jutra jer sam bila toliko strašno prehlađena da sam se jedva digla iz kreveta. Prehlada me ulovila dan ranije, u subotu koju sam odradila potpuno bukirana od 9-18 sati. Što naravno nije pomoglo da budem bolje. I tak sam se ja probudila naotečenih crvenih suznih očiju, dogovorili smo da dođu malo kasnije od planiranog dok se kišica smiri i da meni počne djelovati paracetamol kojeg sam gutala kao bombončiće. Kapi za oči su malo pomogle, a ako na nečemu zahvaljujem Bogu i čovjeku, to je make-up. Posebno u ovakvim kritičnim situacijama.
” Ana je odličan radnik, njen odnos prema klijentima, njena nevjerojatna energija, ona je tako pozitivna osoba da je jednostavno svi vole, njeni kolege, svi klijenti. Nismo ni znali koliko je popularna dok nismo pogledali njen blog, mi svi osjećamo kao da radimo sa slavnom osobom. “
Naravno da sam, grozna kakva jesam, zakasnila nekoliko minuta, pa su me čekali na stanici od vlaka uz riječi novinarke : ” Dakle ti si jedna od onih kojima se kaže da je snimanje 15 minuta ranije…. “. ” Jesam, ta sam “. Skrušeno. Odvela sam ih u lokalni caffe shop uz molbu da snimamo unutra jer sam u komi i hladno je. Nataša je naravno pristala, a snimatelj Antonio je naravno postavio kameru vani, na terasi, zbog boljeg svjetla. 😀
Nisam ni sumnjala, najčešće se smrznem na svim snimanjima, bilo to za seriju, film, photo shooting ili intervju. Al uvijek me opali adrenalin pa zaboravim na to. Nije da se volim gledati na tv-u, mrzim to, mislim da uživo izgledam bolje, al nije me briga, sam proces snimanja mi je napet. Isti osjećaj imam i kad mi vi, moji dragi čitatelji lajkate objave i bildate broj pregleda. Adrenalin.
Družili smo se satima, pa šetali plažom, snimali, smrzavali na vjetru… Unatoč tome jedan lijep dan. Dva dana kasnije opet su me čekali 10 minuta, ali ovaj put na toplom na mom radnom mjestu. Grozna sam, znam. Vlasnik salona na katu mi je posudio svog frizera da odradi ulogu mog klijenta. Snimatelj je bio simpa sa izjavom : ” Pa nije čudno da si ti tako sretna tu, sve lijepo miriše, super izgleda…”. Ja bih nadodala i dobru laganu muziku. Moja draga managerica koja mrzi kamere je pristala dati izjavu na kraju snimanja. Rekla je toliko prekrasnih stvari o meni da sam je morala zagrliti nakon toga. Neke od rečenica su glasile ovako : ” Ana je odličan radnik, njen odnos prema klijentima, njena nevjerojatna energija, ona je tako pozitivna osoba da je jednostavno svi vole, njeni kolege, svi klijenti. Nismo ni znali koliko je popularna dok nismo pogledali njen blog, mi svi osjećamo kao da radimo sa slavnom osobom. “ Sad vi meni recite koliko hrvatskih šefova bi tako nešto napravilo?! Ne samo hrvatskih, ljudi iz puno zemalja od Amerike do Finske mi kažu da su irski šefovi poprilično prijateljski nastrojeni. Naravno uvijek ima iznimaka, uvjerila sam se na svojoj koži.
Vlasnici su me nekoliko dana kasnije pitali kako je bilo na snimanju, kak je managerica odradila svoj dio posla, kažem da je bila super i da je tako divne stvari rekla o meni. Jedan od njih mi teatralno kaže ” Figu je držala ovako iza! “ . Drugi me pita koje je bilo pitanje, rekoh , pitali su je kako je raditi samnom, a on ko iz topa ispali ” Awful ( Grozno) ! “. I tak. Sve po starom na poslu. Snimanje se točno poklopilo sa godišnjicom rada u ” mom carstvu “, kako je draga Nataša u svom prilogu nazvala moje radno mjesto .
Slijedeći gost iz Hrvatske mi je još važniji, moja draga mamica. Ostat će s nama 2 mjeseca, a stiže ovih dana. S njm stiže i cca 3kg viška na mojim oblinama, jer to će se neminovno dogoditi uz njeno divno kuhanje, pa štrudla od sira, ovo, ono, trčanje zamnom : ” Jesi jela? “. Njena omiljena izjava otkad znam za sebe je : ” Hrana je najvažnija, čovjek ne može biti sretan ako je gladan, vidiš onu tvoju bivšu prijateljicu, tako je nervozna zato što je premršava, očito ne jede dovoljno! Tko nebi bio nervozan! “
Eto, idući put kad me netko počne hejtati, sjetit ću se toga. Nervozan je, jer ne jede dovoljno. Ili ne jede finu hranu. 😀
Pusa svima!
Ana-Marija