Dugo ja vama ne pišem, uživam u svom novom poslu, već je prošlo mjesec dana, vrijeme leti! Mailovi koje mi šaljete su stvarno dirljivi, jednostavno ne mogu vjerovati da moj mali blogić ima toliko ujecaja na živote nekih od vas. Najtužnije mi je kad pročitam da neki od vas ne uspijevaju pronaći posao a moj blog ih je potaknuo da dođu ovdje. Srećom više je ovih drugih koji su imali sreće, pa me to utješi. Odrasli smo ljudi, vjerojatno je svima jasno da ponekad ne teče sve glatko, nema garancije za ništa, sve ima svoje razloge. Ako i niste uspjeli iz prve i morate se vratiti doma, nemojte to gledati kao nešto loše, to je ogromno iskustvo iz kojeg se može puno naučiti i daje vam temelj da se pripremite za nove pokušaje. Da, neki će biti bolesno sretni zbog vašeg neuspjeha, izludit će vas zločestim komentarima, ali to iskoristite samo kao poticaj da idući put sve bude baš kako ste planirali. A njima će se vratiti. Karma je zeznuta stvar.
Na neku čudnu foru moje tipkanje je pomoglo jednom dečku da spasi brak i jednoj samohranoj mami da dođe ovdje i radi posao koji je priželjkivala. Ovim putem im šaljem veliku pusu.
” Život je tako neobičan, neobično lijep, ponekad neobično okrutan. Sve je moguće ako se stoput ispočetka dignemo nakon pada. “
U par tjedana svašta nešto se događalo, upoznali smo prekrasnu hrvatsku obitelj koji su iz Njemačke preselili na 2 godine u Dublin. Naša djeca su uživala u druženju, mi odrasli također i planiramo uskoro reprizu.
S curama s posla sam izašla u prekrasan noćni klub, mislim da se nisam nikada toliko nasmijala i izludirala, Engeskinja je bila kolovođa, urlale su za nekim konobarom ” hej, lutko, lutkoooo, beep, beep, beep “ (beep_ proste riječi). To što je njegova cura bila pored, to im baš i nije smetalo, dapače. Tip je očito navikao na žensko divljanje, doslovno se nije ni okrenuo, niti trepnuo na sve to. Najbolje od svega kad si s takvom ekipom, nema šanse da ti netko priđe i gnjavi te, kak bi se taj proveo, to bi bilo zanimljivo vidjeti 😀
Sportski događaj za pamćenje… Giro d’Italia
Provozali se pored mog stana, karavana je stajala 5 minuta pa smo imali priliku kupiti sponzorske majice i ostale slatke pinky rekvizite. Nevjerojatno. Baš smo guštali, atmosfera je bila odlična, euforija u trenucima kad su biciklisti prolazili.
Nedavno sam upoznala jednog od najzanimljivijih ljudi. Pisac, putopisac i tv lice, jako popularan u Irskoj. Prezabavan i jednostavan tip od kojih 50 godina. Bio je u Puli, Zadru, Splitu, Dubrovniku i kaže da mu je Dubrovnik prelijep grad, ali dosadan. Ispričao mi je neku dogodovštinu jos iz vremena Jugoslavije, dijelio je apartman sa ljudima iz filmske industrije, Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i Slovencima. Kaže da imamo odličan humor, sarkastičan, sličan Ircima. Smatra da smo mi takvi zbog loših utjecaja ratova u prošlosti, pa smo očvrsnuli i volimo crni humor. Kaže da smo mi s balkana najzanimljiviji ljudi na svijetu, strastveni, pametni, inteligentni. Obožava film ” Ničija zemlja “, zna da je osvojio Oscara. Baš fenomenalan razgovor. Kaže da sam odsad isključivo ja zadužena za njegov friz. Nakraju se smijao kad sam ga pitala ime i prezime: ” Ha, ha, zar ćeš me guglati? ” Rekoh: ” Pa naravno, ja guglam everything. “
8 mjeseci u Dublinu. 8 zanimljivih, bez televizora, bez automobila. Tko bi rekao da su te 2 stvari koje sam prije smatrala nužnima za sreću u biti tako nevažne i sporedne. Jer mogu kupiti oboje, jednostavno ne želim, ne trebam. Baš me zanima koliko dugo….
Talk to you soon. Ana
1 komentara “Život je tako neobičan, neobično lijep, ponekad neobično okrutan”