Na poslu mi je super, pohvatala sam napokon sve sitnice koje sam trebala. Danas mi je jedan klijent pokazao respect, ošišala sam ga za njegovo vjenčanje u subotu. Ovo mu je bilo 3. šišanje, a povjerenje mi je najviše iskazao činjenicom da nije posebno naglašavao da je friz za jako važan događaj, nego je to spomenuo usput kad sam već krenula rezuckati. Mene takve stvari neopisivo vesele, uvijek u ovom poslu tražiš potvrdu da si dobar. Zbog onih par zločestih ljudi ( žena?! ) godišnje koje te mrze ničim izazavane i prije nego što sjednu na stolicu i poljuljaju ti samopouzdanje, iako si svjestan da nije u tebi problem.
Za nekoliko dana idem na sedmodnevni godišnji odmor. Nemogu dočekati da vidim svoju ljepoticu dok igra tenis, da je odvedem na njen sat slikanja. Priprema mi nešto posebno jer je iduću nedjelju Majčin dan, pa je mentorica prilagodila temu. Dvoumimo se otići ili ne na kratki odmor u unutrašnjost Irske, ali vjerojatno nećemo, kako nebi kćer izostajala iz škole. Ima pregršt mjesta za obići u Dublinu i okolici. Wicklow county, gdje je sniman jedan od mojih najdražih filmova : ” P.S. I love you “.
Malo me šokiralo proljeće, ovih dana temperature se kreću od 3-9 stupnjeva i puše hladan vjetar. Jučer je bilo sunčano pa smo uživali na plaži, ali nakon sat vremena vjetar nas je potjerao doma. Uskoro će biti 12-14 stupnjeva, barem malo toplije. Nije da se žalim, ugodno je živjeti i raditi kad vam nije konstantno vruće ili hladno. Nijednom još nisam bila umorna zbog vremenskih temepratura, sparine, južine…ne znam jel mi se to samo čini, ali ovdje toga kao da ni nema. More nema miris kao Jadransko, ali zrak je iznimno čist i osvježavajuć ovdje u okolici Dublina. Kiše više nema nego što je ima, a sunce se redovno pokaže. Zubato sunce doduše. Ali tu je, svako jutro kad izađem iz kuće u 6.15 am. Eto, ipak znam da je proljeće.
Moj zagrebački prijatelj sa novom adresom, pronašao je posao nakon 2-3 tjedna potrage. Točnije pronašao je nekoliko poslova. Prvi kao prodavač u butiku, part time, što je odmah počeo raditi, u međuvremenu je stigla ponuda za veliki, skupi brand, posao kojem je i težio, Visual merchandising. Ako ne znate što je to, Google zna. Nemojte mene pitati. 😀 Već je odradio prvi radni dan, na poslovnom putu u Belfastu. U tih nekoliko dana su ga pozvali na još jedan razgovor i to u Pradu, ni više ni manje. Nije otišao i bolje, jer ne treba pretjerivati u pohlepi, ako si dobio dobar posao, kakav si želio, ne treba se osvrtati. Ima vremena. Ni ja nisam otišla na neke razgovore u dobrim salonima, i odbila sam nedavno 2 ponude, jer mislim da je u životu jako važno zadati si neki cilj, držati ga se i ne vrludati posvuda, jer ako sjediš na dvije stolice uvijek ti se jedna, a najčešće obje izmaknu. One job at the time, one love, one chockolate, one glass of wine, one car, one sun….
Nisam Pepeljuga pa se u ponoć moja kočija ne pretvara u bundevu, ali zato se tipkovnica počne pretvarati u masu zamagljenih slova pa počinjem pisati besmislice. Zato bolje da vas na vrijeme pozdravim…. :* By, vaša Ana.