Sitnice poput stila oblačenja, odnosi između muškaraca i žena, načina zavođenja, poslovna komunikacija. Najveća razlika u poslovnim odnosima koja mi je i nakon 2 godine neobična je korištenje imena, a ne prezimena, prilikom obraćanja i upoznavanja sa poslovnim suradnikom/klijentom. Potpuno mi je neobično, naprimjer profesora sa sveučilišta “Trinity” osloviti sa “John”, jer bih ga u Hrvatskoj iz poštovanja oslovljavala sa “Mr. Nolan”. Posebno kada su u pitanju ljudi starije dobi, neprirodno mi je, ali sam se odmah uklopila i prilagodila. Još mi je neobično koliko često tijekom razgovora upotrijebe moje ime ( “Hvala ti Ana”, “Vidimo se opet Ana”, “Drago mi je Ana”. ).

Jednostavno, hrana i emocije i uspomene su međusobno prožete i nevezano iz koje zemlje potječete, uvijek ćete se razveseliti poznatim okusima. Irci u dijaspori također traže svoje dućane, stvari koje su jeli u djetinjstvu.

Preporučljivo je po nekim izvorima upotrijebiti ime sugovornika 3 puta unutar razgovora i oni se toga svjesno ili nesvjesno drže. Lijepo mi je to. Ali ipak bih ponekad voljela da mogu persirati osobe koje poštujem.I da im mogu svima zapamtiti imena :DIako smo svi različiti, živeći u stranoj zemlji shvatite da smo isto tako i svi jednaki. Kultura i geni su nam drugačiji, ali sve ono što nas čini ljudima, osjećaji, tuge, strahovi, to je sve isto. Ljudi se dijele na dvije vrste: dobronamjerni ili zli. I to je svugdje isto, gdje god na svijetu iskrcali kofer.

Selidbom u stranu zemlju niste postali druga osoba. Nakon nekog vremena možete postati bolja ili lošija verzija sebe, ali vi ste i dalje vi. One dubinske vrijednosti koje imate ili nemate u sebi. Po meni je najbolji znak da ste kvalitetna osoba u stranoj zemlji, ukoliko ne omalovažavate neprestano domaće ljude, ne trošite svo svoje vrijeme kukajući o vremenu i koliko je u Vašoj domovini SVE troduplo bolje. Povremeni izljevi nezadovoljstva su normalni, ali ako je to konstanta i jedino o čemu razgovarate, možda bi trebali razmisliti o povratku ili stavu prema svijetu oko sebe… Bolja verzija sebe postanu ljudi koji na vrijeme prihvate različitosti, zavole neke običaje zemlje u koju su doselili, steknu nova prijateljstva, preispitaju svoje dosadašnje stavove, te po potrebi odbace neke stare navike zbog nekih novih i boljih. I ostave sve one kvalitete koje su ponijeli iz domovine. Loše navike ili loš stil oblačenja nemojte preuzeti od domaćih.

Hrana koju volite je obično ona iz Vaše domovine. Jednostavno, hrana i emocije i uspomene su međusobno prožete i nevezano iz koje zemlje potječete, uvijek ćete se razveseliti poznatim okusima. Irci u dijaspori također traže svoje dućane, stvari koje su jeli u djetinjstvu.

Uspjet ćete nakratko pobjeći od samog sebe, od nekih svojih problema, potisnutih osjećaja, ali oni će vas brzo dostići, koliko god daleko pobjegli. Gdje god idete, sa sobom nosite sebe, suočite se sa svime što vas muči, riješite što se može riješiti i onda udahnite zrak nove zemlje punim plućima. Osjećat ćete se kao da ste skinuli veliki teret i napokon udahnuli osjećaj slobode. Povezati ćete ga sa novom sredinom i to će učvrstiti Vašu ljubav prema toj zemlji, ali mislim da je taj osjećaj zapravo zbog nas samih, jer smo otvorili neke nove vidike, odbacili neke nametnute okove i postali sretniji u svojoj koži.

S ljudima koji su kao i vi, stranci u novoj sredini, ponekad ćete jako brzo stvoriti neku posebnu vezu, prijateljstvo, neki i ljubav. Ali često ćete te ljude i gubiti iz svog života, jer nisu svi kao vi, došli da ostanu. Neki su samo u prolazu, na putu prema nekoj novoj destinaciji. Prihvatit ćete to, ali nije uvijek lako. Ipak će vaš život obogatiti na način kao rijetki prije.