Život u Dublinu
Svi smo mi nekoć bili jako naivni i voljeli smo svoju zemlju, voljeli smo i neke krive ljude, onako potpuno ludo i glupo, te što god oni nama napravili, mi bi i dalje uporno voljeli i skupljali mrvice. Svatko tu fazu mora proći, ali pametan čovjek s vremenom odraste
Hrvatima je negativa duševna hrana. Dođu oni tako u Irsku, koja cijeni i voli pozitivu, smijeh i zabavu. I živcira to Hrvate, jer to mora biti lažno. Nemoguće da su ljudi sretni! Sretni, pa tko je vidio sretnu odraslu osobu?! To ne postoji!
Tako puno, tako malo. Već dugo se ovdje osjećam kao doma. Ali svaka nova godina nosi nove uspomene, nove pobjede i poraze. Puno uspomena proživljenih u nekom gradu, tek tada ga možemo nazvati svojim.