Život u Dublinu
Prije mjesec, dva, lansirala sam englesku verziju englesku verziju ovog bloga i već su pristigle prve zanimljive ponude. Jedna irska kompanija mi je ponudila da budem gostujući pisac na njihovim stranicama, a nedugo nakon toga dobila sam još zanimljiviju ponudu moj vlastiti show
Slušaj, šuti, ne žali se. Netko te šamara?! Okreni drugi obraz. Šuti, nemoj ništa napraviti, tako to treba biti. Ukoliko to radi član obitelji, u doslovnom ili prenesenom značenju, tek onda je to ok. To je obitelj, šuti, trpi, sama si odabrala, ako i nisi, jer te šamaraju roditelji, opet šuti. Poštuj starije. Ukoliko je to šef, eh, tek onda moraš trpiti, znaš da posla nema, teško ga je pronaći, šuti, trpi.Ne voliš taj posao, eh, pa što se žališ, imaš posao, a ti bi još i birao, birala, znaš koliki ljudi ne mogu pronaći nikakav posao.
Sitnice poput stila oblačenja, odnosi između muškaraca i žena, načina zavođenja, poslovna komunikacija. Najveća razlika u poslovnim odnosima koja mi je i nakon 2 godine neobična je korištenje imena