Znate onaj moj nedavni post da bih voljela da me Zlata vodi na Irske Oscare (IFTA). E pa vodila me. Nisam prisustvovala ceremoniji, ali sam bila netom prije u tom glamuru: toalete, šampanjac, smokinzi, red carpet…
Film koji je producirala nominiran je za najbolju režiju. U salonu sam danas obojala kosu i napravila friz nominiranoj redateljici.
Kroz gužvu fotoreportera i znatiželjnika smo se probile do soba njenih filmskih kolega i kolegica gdje sam je prijateljski uljepšala, našminkala. U jednoj su njene kolegice feštale pa su nas poslale u sobu njenog šefa, inače dobitnika Emmy-a. Nevjerojatno, s nama su se družili i poznati snimatelj sa pratnjom, nisam ni uspjela pohvatati tko je sve ulazio i izlazio. Tek kad sam stigla doma shvatila sam da su u mojoj neposrednoj blizini bili Colin Farell i mnogi drugi svjetski poznati glumci. Eh da sam znala, zadržala bih se malo duže pored crvenog tepiha. Kakav dan. Kad je njena kolegica vidjela da znam i šminkati rekla je:
” Radiš frizure i još uz to šminkaš, pa ti si savršena žena!! ”
Ženski kriterij savršene žene. Haha.
Godišnji odmor, koji sam planirala provesti istražujući Dublin, baš i nije protekao tako mirno… Po običaju, moj život se mijenja iz dana u dan. Prvi dan godišnjeg sam provela sa obitelji, kuhajući, uživala sam gledajući kćer na satu tenisa, vodila sam je na Art class, gdje mi je njena mentorica rekla da je iznimno nadarena i ako se slažem voljela bi je prebaciti u stariju grupu, gdje su djeca do 12 godina starosti.
Dva puta smo otišli na jednodnevne izlete u Howth i Dun Laogharie, slatka ribarska mjesta uz obalu, predgrađe Dublina. Ostale dane sam imala neke grozne i manje grozne obaveze, ali to je trenutno moja realnost od koje ne mogu pobjeći. Upoznali smo u Dun Laogharie-u divnog dečka iz Belog Manastira, pa ako ga netko poznaje, rekao je da njegova cura, koja radi u kantini ” Google-a ” možda čita moj blog, bilo bi mi jako drago da nam se javi, da mu zahvalimo na pomoći.
Predzadnji dan godišnjeg stigao je telefonski poziv i e-mail zanimljivog sadržaja. Ukratko, prije nego sam došla u Irsku slala sam svoj CV na razne oglase na Irskim portalima, neki od njih mi se nikada nisu javili, među njima i ovaj salon. Da bi mi sada iz vedra neba napisali da su sačuvali moj CV jer su od prvog trena bili impresionirani, ali nisu imali slobodnu poziciju koju želim.
Radno mjesto je kao iz snova, cijela zgrada u srcu Dublina na par katova posvećena ljepoti, tretmanima, frizurama… Slatke brige i odluke su ispred mene. Još jedan dokaz da je ovo moj grad iz snova!
Ovdje je bio majčin dan pa sam sa prijateljem opet otišla u obližnji pub gdje svira onaj duo što me tražio da otpjevam nešto s njima. Tamo smo se zadržali kratko jer nisam htjela pjevati pa sam zbrisala, 10 metara dalje je pub u kojem je U2 odsvirao prvu gažu i tamo nas je oduševio jedan drugi duo, predobra svirka, fantastična! Brdo ljudi u oba, s naglaskom na žene, jer oni ovdje slave koliko vidim svaki petak, majčin dan, sunčan dan… Ima se, može se, zašto ne.
Zadnju večer godišnjeg provela sam u ogromnom i prekrasnom Japanskom restoranu tik uz more. Restoran je na 2 kata, ostakljen sa prekrasnim pogledom na jedrilice, jahte… Na gornjoj etaži smo uživali uz pijanisticu, da bi se nakraju večeri spustili u prizemlje u bar, gdje je svirao saksofonista. Filmski ugođaj, sve mi je to tako nevjerojatno. Restorani su ovdje poprilično skupi, ali ovakvi vrhunski nisu puno skuplji od nekih prosječnih.
Naprimjer, nedavno smo u cool Američkom baru pojeli 2 burgera i popili dvije čaše odvratnog crnog vina ili bolje da kažem, nismo popili. To smo platili 40% manje od jučerašnje večere koja se satojala od 4 slijeda, 2 čaše Francuskog crnog vina, 2 voćna koktel šampanjca. Fenomenalno. Još da pripremaju punjeni lungić pa da se najedem ko čovjek bilo bi fantastično. Al dobro, skuham si sama finije, a u restoranu uživam u kvalitetnoj muzici i ambijentu, vrhunskoj posluzi…
Talk to you soon!
Yours, Ana
p.s. Moje filmasice su osvojile 2 kipića! WOW! Na mom Facebook pageu Život u Dublinu… pogledajte nekoliko fotki sa IFTA-e.