Fake it til you make it! To je moj savjet curi koja živi u Corku u Irskoj i teško se snalazi sa njihovim naglaskom. Pa me pitala za savjet, kak ja to rješavam. Nekad glumim. Jer ljude iz nekih dijelova Irske ne razumiju ni ostali Irci. Pa ako mi čovjek priča nešto pozitivno, o putovanju, djeci i sl, a ne kužim baš sve ( npr. “oj wos in ojt pm” – ” i was in 8 pm “) samo kimam glavom, ubacim pokoji ” really, that’s nice “, a ako priča nešto što ga ljuti, to je još gore, jer ne kužim ni otprilike o čemu se radi. Onda upali ono ” omg, really, awful…” Rijetko se događa, jer ljudi u Dublinu, posebno školovaniji pričaju potpuno razumljiv engleski. Zato i odglumim malo sa ljudima s jačim dijalektom, jer ih ne želim povrijediti / uvrijediti kad su se već tako simpatično raspričali. A nekad i oni odglume da kuže što sam ja rekla. Glavno da se mi nakraju skužimo.
Najčešće ipak kad nekoga ne razumijem ili ne mogu pronaći pravu riječ, jednostavno kažem : ” I don’t know the word “ . Ili im objasnim ” rukama i nogama ” i pitam ih kak se to kaže na engleskom. Svaki dan nešto novo naučim. Njima bude simpatično. Pogotovo kad sam umorna, pa mi se neda, pa pokušam nać pravu riječ i samo kažem ” ma, whatever! “. Znam da je meni lakše jer imam kreativan posao. Da sam u nekom uredu ili na poslovnom sastanku, baš mi i nebi prošao taj stav! 😀
Za točno tjedan dana će biti godišnjica našeg dolaska u Irsku. Već vam je valjda jasno da će idući naslov biti vrlo inventivan ” Godina dana u Dublinu “, ili tako nešto. Al tko zna, možda mi sine i nešto pametnije na pamet. Najteže mi je otipkati novi post nakon onih ” breaking news “ postova. ” Bit ću na telki, dobila sam mrak posao “, jer mi je sve nakon toga dosadno. Ništa mi se spektakularno nije dogodilo u međuvremenu. Ali mi se dogodila jedna velika stvar, sin mi je krenuo u preschool! I obožava. 2 tjedna ide bez ijedne suze, sretan, ne želi doma, naučio je neke nove engleske riječi.
Manje divno je da je u ta 2 tjedna pokupio 2 prehlade. Tako bih voljela da je u novoj zemlji sve bolje, al nije.
Neke stvari su iste. Dječje boleštine su iste. Bezobrazne. Kao i roditelji koji dovode šmrkavu djecu u vrtić. Oni su i bezobrazniji ovdje, jer u Hrvatskoj moraš dovesti dijete, nemaš novaca za dadilju, baki je već pun kufer šmrkavog unuka, prijatelje nebi ni pitao jer već znaš odgovor, šef već u ladici ima spreman otkaz ugovora o radu u slučaju da se toliko uobraziš pa poželiš ostati s djetetom doma. Al koje je opravdanje Irskoj mami? Koja je često kućanica, u ovom kvartu gdje živim nije baš da se bore za preživljavanje. Pa koji je njoj izgovor? Moram odraditi 1 sat brzog hodanja po kvartu? Popiti čaj s mlijekom? Ah, znam, vjerojatno je bukirala curly blow dry. Ne kod mene, jer ih ja više ne radim. Jesam to već spomenula?! Jesam, nema veze, lijepo mi se podsjetiti na tu činjenicu.
Kćer iščekuje svoj iPad u ponedjeljak će u školi svatko u razredu dobiti po jedan. Ne smiju ga nositi doma, morali su potpisati ” ugovor “ o korištenju, naučili su ih na koji način se postupa s njime. Jedna curica je već dobila kaznu, nije bila dobra danas,učiteljica joj je dala drugu šansu da bude pristojnija, kad ni to nije upalilo, pala je kazna. Idući tjedan, kad Ipad stigne, imat će 16 minuta kraće vrijeme provedeno na njemu. Malo drugačije od škola na koje smo mi navikli, zar ne?!
Zbog svih pogodnosti i lijepih stvari koje moja djeca doživljavaju i proživljavaju ovdje, koje naravno i mene čine sretnom, još mi teže padaju članci koje pronalazim na internetu, o novim RH udžbenicima. Vjerujem da svi znate o čemu se radi, jer su ih neki morali i kupiti. Mislim da je došlo vrijeme da se moj dragi narod zauzme za sebe. Ne znam kako, ali bolno je to gledati, makar i ovako sa sigurne udaljenosti. Možda i bolnije kad znaš da ne treba tako biti. Naprimjer, Irska će vam odobriti dodatnu socijalnu pomoć ukoliko imate materijalnih poteškoća Cenatar za socialnu skrb…. Postoji posebna naknada za dječje knjige, dječje uniforme, pa čak i za cipele! Uz one redovne socijalne naknade, koje su više nego dostatne za život.
Nije normalno ono sve što su nam pokušavali predstaviti kao normalno, nije normalno da se ljude na dnu, opljačkane, osiromašene, dodatno krade i to tamo gdje su najosjetljiviji. Nije o.k. Ljudi koji to radite svom narodu, valjda ste svjesni da će kad-tad netko naplatiti sve to što radite. Hoće. Veselim se tom danu.
Pozdrav iz Dublina, dragi moj opljačkani narode! I okolnim sunarodnjacima, sa sličnim sudbinama!
Vaša Ana.
3 komentara “Snalaženje sa Irskim naglaskom…Whaaat..?”