Kak ste mi vi dragi ljudi?
Ja sam uživala cijeli tjedan u sunčanim danima. Jedan dan je bilo baš vruće. Jedan dan. Zezaju me Irci riječima “To je bio prvi i zadnji dan ljeta”. Hahaha, vole se zezati na svoj račun.

Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo mi je bilo najzanimljivije dosada, zbog objektivnih Irskih tv komentatora i impresioniranih Iraca. Popularno je ovih dana biti Croat u Irskoj. Nakon onog nepravednog penala nema tko nije komentirao koliko nismo imali sreće s tim sucem. Puno Iraca komentira kako je nevjerojatno da tako mala nacija ima tako dobre sportaše. Žale što oni nemaju. Tješim ih da sve više Hrvata dolazi u Irsku, neki već imaju sinove u pubertetu koji treniraju nogač u Dublinu, pa eto, jednog dana možda Irska zaigra dobar nogomet. A Irac kaže sarkastično “Baš, a onda će oni izabrati Hrvatsku reprezentaciju, mi smo opet na istom.”  Hm, tko zna?!

Neki dan sam s kolegicama bila na seminaru.  Poznati frizer iz Londona nam je pokazivao neke nove trikove, kompletno šišanje muške ili ženske (duge) kose isključivo mašinicom. Nije baš da ću isfurati na dnevnoj bazi u salonu, ali ako mi naprimjer škare preko noći pojede divovski škaroljubivi zmaj, definitivno ću biti u velikom plusu. Uglavnom, bilo je dobro, nažalost nakon toliko godina rada teško je baš biti impresioniran nečime što ionako znaš. Isprobala sam tu tehniku drugo jutro na klijentu, on je bio oduševljen. Prošle godine sam bila na 2 velika seminara “Tony & Guy” International team i nakon toga me je teško oduševiti. Morat ću do Londona ipak.

Dobili smo novog kolegu, crvenokosog Irca. Svi su ga super prihvatili. Lijepo sam mu objasnila da s obzirom da je zadnji stigao, njegova dužnost je da čisti za svima nama. 😀 Hehe, pametan je pa je odmah skužio zezanciju. Došao je kao i ja s radnog mjesta gdje nije bilo sjedenja, pa se nervozirao svaki put kad nebi imao klijenta, misleći da nešto loše radi zato što sjedi u sobi za osoblje. Kao i ja na početku. Stalno si misliš “to je neka podvala, sad ću nadrapat, dobit otkaz”. Dečko je ujedno jako drag jer je danas pomeo zamnom na kraju radnog dana. Iz čista mira. I zahvalio mi na svim savjetima. Nice.

Hvala što mi šaljete tako lijepe mailove i nazivate moj blog “knjigom”. Hvala na poticaju da otipkam i slijedeći blog. Malo sam u nekoj strci zbrci, ne baš maloj, nego malo većoj, ali plovim dalje čekajući da se oluja stiša. Jednom ću otipkati cijelu priču pa kud puklo da puklo! Definitivno u knjizi. Dok smo svi zdravi, dobro je, ostalo će se riješiti.

” Smisao života nije čekati da oluja prođe… Smisao života je naučiti kako plesati na kiši…”

Ja sam naučila, uz puno bolnih krvavih žuljeva.

Pusa dobri ljudi, Vaša Ana-Marija

Komentari

Komentari