Život u Dublinu

Pretraži putem

O MENI – KAKO JE SVE POČELO?

Ana-Marija-Hota Dies Gaudii greek haljina

Što reći?!… Ovo putovanje je počelo puno prije samog odlaska u Irsku. Nikad nije bilo upitno hoćemo liotići iz Hrvatske, jedino pitanje je bilo ” kada i kuda?! “.

Razloge je teško navesti, jer je rubrika prekratka . Naravno, iz materijalnih razloga… Za mene i zbog puno drugih, osobnih razloga. Koje neću odavati, ali mogu vam reći kakav je osjećaj.

Imala sam osjećaj da me je moja voljena zemlja iskoristila, ispljunula, pregazila, ismijala. Iskoristila me jer sam od 21. godine plaćala prevelike doprinose i poplaćala stotine računa vodeći svoj biznis. 10 godina napornog  rada, 50+ sati svaki tjedan.

Ismijala me zapošljavajući bezobrazne službenice koje mi moj poduzetnički put nisu nimalo olakšale već su koristile svaku priliku da se zlobno razgovaraju. Najbolji primjer je bio kad sam bila trudnica, zadnja 2 mjeseca sam morala strogo mirovati da ne ugrozim svoju bebu i propustila sam na vrijeme donijeti neki bezvezni obrazac, a službenica se bahato na mene obrecnula, održala mi dug govor i nakraju zaključila da ću platiti kaznu xy tisuća kuna… Nimalo ne mareći za moje osjećaje. To što je pričala je btw. bila notorna glupost.

Pregazila me u nekim drugim institucijama, kad sam bila najranjivija, najnezaštićenija i kad sam se morala obratiti svim mogućim udrugama za ljudska prava, toliko sam bila prestrašena da sam čak kontaktirala našeg Predsjednika Ivu Josipovića, koji je vjerojatno dirnut mojim e-mailom, pokrenuo preko  nadležnog ministarstva istragu o mom slučaju. Njemu vjerujem.

Hrvatska ima puno ljudi koji su spremni sve napraviti za drugoga, ali nažalost ima jako puno i drugačijih. Tih drugačijih je najviše na mjestima gdje nebi trebali biti. Negdje je nešto opako krenulo u krivom smjeru…  Zato sam otišla. Jer sam se osjećala usamljeno, nezaštićeno, ranjivo. Napustila sam brod koji tone….

Nadam se da će uskoro netko nekako taj brod početi krpati i da će opet ploviti nekim lijepim vodama, ali za mene je ta priča najvjerojatnije završena. Uvijek ću biti sretan turist u svojoj lijepoj domovini, ali svoj život i živote svoje djece sam odlučila graditi u nekoj novoj, za mene sretnijoj sredini… Tu nastaje ovaj blog. Nadam se da će te uživati u mom putovanju Dublinskim vodama….. Big hug, Ana-Marija