Ako ste ikada glumili u nekom filmu, a vjerujem da niste, onda znate kak to izgleda. Ili ne znate! A ja vam ne mogu reć, jer su takva pravila. Kao što znate ja pravila strogo slijedim i poštujem. Ak baš moram. 😉 Većinom ne moram. Osim u poslu. Tu sam profi. Mislim da smijem reci da sam imala jedan od najboljih dana ikada, dobila sam ulogicu od nekih 15 rečenica u velikom međunarodnom trileru. Ako ste ikada glumili u filmu, znate da će vjerojatno izrezati većinu tih rečenica, a možda i sve, možda me ne prikažu ni na sekundu, al kog briga! Bila, upoznala glumce, redatelja, ekipu, postala frendica sa nekima od njih… Jedan od Irskih glumaca me pitao jesam li ja zvijezda u Hrvatskoj! Hehe, sigurno zbog mog stava, ne znam odkud mi, ali ja si dođem na takav veliki set, nije me briga tko je ” velika faca “, a tko je statist, svi su meni isti , simpa ili dosadni. Uglavnom stav je ” Bok, ja sam došla, budi sretan da sam tu “.

I obično budu sretni. Pa ti ponude da dođeš opet sutra, da ti daju još više rečenica. Ali, odbila sam. Lijepo je imati glavu u oblacima, ali ne bih riskirala, ne bih ni pitala šefove da mi daju još jedan extra slobodan dan. Stvarno su bili fer i kad kolega nije mogao ( htio? ) zamijeniti dane samnom, oni su mi dali taj dan da mogu odglumiti svoje. Divan, divan dan, napunio me pozitivom! Dečko koji me frizirao ponudio mi je posao kad sam rekla da sam frizerka. Dečko koji me šminkao zna jednu od mojih kolegica. Upoznala sam divnu mladu francuskinju, statisticu, žalile smo se na hranu, pričale o svojim iskustvima, kako, zašto smo došle u Irsku…

Nedavno sam shvatila koliko sam se promijenila. Jako. Ovaj zapadni svijet me promijenio. Nemam okove, utege oko nogu, ne osjećam da sam ukalupljena u neku od ladica. Ovdje sam ja samo ja.

Moji klijenti izgleda vole moje priče, totalno su puni potpore i već kukaju da će sigurno doći dan kad će govoriti : ” Ona je mene šišala, znam tu curu “, a ljudi će im odogovarat : ” Da, da, baš…” . Volim ljude, stvarno, baš su nekad super. Srećom moja pozitivna priroda i opušten stav otjera sve one napuhane, arogante likove koji misle da su uhvatili ” Boga za bradu “. Oni ne mogu prožvakati mene, ja ne mogu prožvakati njih i svima nam je super! Inteligentni ljudi će lako prepoznati sarkazam, pametan humor. Zezanciju na svoj ili tuđi račun.

Nedavno sam shvatila koliko sam se promijenila. Jako. Ovaj zapadni svijet me promijenio. Nemam okove, utege oko nogu, ne osjećam da sam ukalupljena u neku od ladica. Ovdje sam ja samo ja. A nitko ne zna tko sam ja. Jer sam strankinja, ne znaju što volim. Znaju otkud sam samo ako pitaju. Ne znaju gdje sam odrasla, kojem sloju društva pripadam, tko mi je tata. Obožavam taj oblak misterije. Ni ja ne znam tko su oni. Ne umirem od dosade, kao što sam ponekad u Zagrebu. Znaš onaj osjećaj, čim netko progovori po naglasku znaš otkud je, nakon 5 minuta znaš jel velika Hrvatina, nakon 10 ti je jasno i sve ostalo o njemu. E pa tu je drugačije. I to je jako lijep osjećaj meni koja volim nepoznato. Novo.Drugačije.

Kad mi Francuskinja na setu kaže da su joj najdraži sirevi Pont l’Évêque , Fromager d’Affinois I Tomme de Savoie. Ha? Btw, rekla je neke druge, a ove sam našla na Wikipediji. Jer ne znam Francuski, pa ne znam što je rekla. E to volim. To je tako cool! A ovdje sam i ja cool egzotična strankinja koju ljudi proučavaju sa zanimanjem i upitnicima iznad glave.

To je još bolji osjećaj.

Pusa dragi moji ljudi!

Ana-Marija

Komentari

Komentari