Još od siječnja, svi moji klijenti su redovno slušali koliko jedva čekam godišnji u Hrvatskoj. Možda im je to bilo malo čudno, s obzirom da sam prošle godine samo pričala o tome koliko ne želim ići u Hrvatsku i veseli me provesti godišnji u Irskoj. Malo su se stišale strasti i malo me manje sada diraju nelogičnosti hrvatskog sustava, jer ih već tri godine ne živim iz dana u dan. Da , tri godine!! Upravo sam ovih dana proslavila treću godišnjicu od dolaska u Dublin.
Do Zagreba smo ovaj put letjeli preko njemačkog Koelna. Uz neizostavni emotivni obiteljski doček na aerodromu, naš godišnji je napokon počeo. Odrasla sam na pola puta između Zagreba i Samobora, pa tako uvijek posjetim oba grada, jer su mi jednako dragi. Samoborska kremšnita je jedna od stalnih žudnji. A kada je nešto potpuno nedostupno, onda to želite još više. Takav ja odnos sada imam sa kremšnitom i zagrebačkim odreskom. I još nekim stvarima, ali popis je poduži…
Dani prepuni obiteljskih ručkova, roštiljanja, šetnji gradom, jedna prekrasna večera na toploj terasi Gornjeg grada, te najbolje lasagne i cheesecake na svijetu, koje su nam pripremili kumovi Andrea i Mario P.
I Samobor i Zagreb su me dočekali lijepi i pitomi. I što je najvažnije, puni toplih i sunčanih dana. U tih tjedan dana, isplanirala sam previše toga, pa nažalost neke ljude nisam uspjela vidjeti, ali to je dobar razlog da se vratim ubrzo. Dani prepuni obiteljskih ručkova, roštiljanja, šetnji gradom, jedna prekrasna večera na toploj terasi Gornjeg grada, te najbolje lasagne i cheesecake na svijetu, koje su nam pripremili kumovi Andrea i Mario P. Naručila sam ih otprilike dvije godine unaprijed, tražila sam i crveni tepih, jer kao, sad sam poznata blogerica, ali kuma mi je hladno dala do znanja da jedino mogu dobiti crveno vino i da će mi to puno više pomoći. Sretno sam se složila sa njenim zaključkom. Hehe.
Pogledajte moj video
“My visit to Croatia – Summer vacation Part 1 – Zagreb city”
A da ipak ne budem zakinuta za taj osjećaj crvenog tepiha, pobrinule su se moje drage Andriana i Ivana , dizajnerice koje djeluju pod imenom “Dies Gaudii”. Teško je bilo sakriti ushićenje svim tim prekrasnim haljinama, suknjama, topićima, svime što su za mene dizajnirale. Osjećala sam se kao dijete u tvornici slatkiša.
A kao prekrasan dodatak tim modnim poslasticama, bio je posjet dragoj Ireni, vlasnici studia “Hi! Irena Herceg studio”, koja me prelijepo našminkala za moju nezaboravnu subotnju večer u Zagrebu. Sa Irenom sam nekoliko puta surađivala na raznim snimanjima za magazin, videospotove i modnim snimanjima. Podsjetnik na neke lijepe trenutke mog starog života, koji se sada čini kao davno odsanjani san.
U idućem blogu pročitajte o mojoj morskoj avanturi, Dubrovniku i Braču. 😉
Puno pusa,
Vaša Ana