Pa dobro, nema problema. Rado ću napisati ono što stvarno mislim. Kao i uvijek. Stvarno mislim da se u Dublinu lako može pronaći posao. To se odnosi na ugostiteljstvo. Nikad nisam rekla da će Hrvati ravno sa aerodroma uskočiti u managerske fotelje. Što je najvažnije od svega, moji blogovi se uopće ne dotiču takvih tema. Pišem o svom životu u Dublinu, ne pišem o tuđim životima u Dublinu. Velika većina ljudi koje poznajem je pronašla posao u vrlo kratkom roku. U ugostiteljstvu, zdravstvu, IT-u, salesu… Neki nisu dobili posao i kakve to ima veze samnom i mojim blogom? Moj život u Dublinu je fantastičan. Ali moj stav je bio fantastičan i prije Dublina. Stav je ono što te izdvaja iz mase. Nisam hodala Zagrebom živčana i nezadovoljna, uživala sam u malim stvarima kao i ovdje.

Dakle, kad me već cimate stalno i tražite potpunu iskrenost, nadam se da je možete i podnijeti. Svi smo mi različiti. Ti nisi ja, ja nisam ti. Ti si možda normalniji/ja, možda znaš i bolje engleski od mene, možda znaš i hrvatski bolje od mene, možda bi pisao/la blog bolje od mene, možda si ljepši/a, pametniji/a, sposobniji/a. Možda čak znaš engleski bolje i od Engleza? E vidiš, tu leži tvoj problem. Misliš da si bolji/a od svih. Nisam stručnjak, al to se zove prepotentnost, ne samopouzdanje. Ak misliš da si bolji/a od svih, možda baš zbog toga nećeš dobiti posao. Možda i hoćeš, nemam pojma, nisam recruiter. Probaj pa mi javi. Ah, ne budeš mi javio/la, znam te… Ajmo dalje…

Jako si pametan/tna, sposoban/na, školovan/a, skroman/a, ali nitko to ne zna osim tebe i tvoje mame. Vidiš, ljudi ne čitaju misli i ne mogu znati kakav/a si ako se sam ne promoviraš. Ja sam nekoć bila takva, ne tako davno. Bilo mi je neugodno reći ljudima da sam učila od svjetskog prvaka, crvenila sam se na svaki kompliment, misleći pritom da su lažni. Ja lijepa? Ma daj molim te. Talentirana? Daj me prestani zezati! Kužiš o čemu pričam? Uvijek sam voljela kamere i stalno sam čekala kad će netko pokucati na vrata i ponuditi mi neku ulogicu u reklami. Znaš kad su mi pokucali? Nikad. Pa sam jednog dana shvatila da nitko ne zna moje skrivene želje i da ih nekome moram reći. Pa sam ih rekla agenciji . I gle čuda, počeli su kucati na moja vrata i nuditi mi uloge. Kužiš kak to ide? Ja sam skužila na vrijeme. Pokaži svijetu tko si, vjeruj u sebe i svoje sposobnosti! I molim te, nemoj biti kao ovaj gore, prepotentan. Postoji neka tanka granica. Umjerenost.

 Uglavnom, ako ste uporni, neizbirljivi i dalje vjerujem da se posao nađe brzo i lako. U Dublinu i okolici. Kad sam dolazila bila sam spremna konobariti, ako zatreba. Čistiti wc-e.

U dubini duše mrziš ljude tamnije boje kože, Kineze, gayeve, žene, muškarce…. Ako si teški rasist i nacionalist, velika je šansa da se to vidi u tvom pogledu. Ak zbog toga naletiš na irskog nacionalista koji te neće zaposliti jer mrzi strance, kaj da kažem. Ti to zaslužuješ. Proradi na životnim stavovima.

Tata ti je pronašao posao u Zagrebu, a možda i kupio pokoju diplomicu, pa se sad jako ljutiš što u stranoj zemlji nema nikoga da ti nađe posao preko veze. Naravno da nećeš prati suđe za 1400 eura mjesečno, to ti je ispod časti. Za tebe je ipak bolje ostati na Balkanu. Vjeruj mi.

 [kml_flashembed publishmethod=”static” fversion=”8.0.0″ movie=”http://zivot-u-dublinu.com/wp-content/uploads/video/itpro.swf” width=”400″ height=”300″ targetclass=”flashmovie” play=”true” loop=”true” quality=”best” allownetworking=”none”/]

Uporno se krećeš i radiš po lošim kvartovima u Dublinu, čudiš se koliko su tu ljudi neobrazovani, neradnici, pijanice. Pa se čudiš kad imaš problema sa šefovima koji te ne cijene, radiš sa ljudima koji ne znaju beknuti engleski. Naravno da nećeš pucati od sreće i zadovoljstva. Ali ćeš zato uporno po grupama braniti te kvartove i sve koji misle drugačije ćeš nazivati snobovima, idiotima. Ako niste sigurni živite li u dobrom ili lošem kvartu, samo otvorite prozor . Ako vam sirene sviraju nekoliko puta tjedno ili još gore, nekoliko puta na noć… Možda bi vam ipak bilo pametnije potrošiti par stotina eura za stan na nekoj boljoj lokaciju? Možda ne? Vaš izbor, just saying.

I molim da uđe u zapisnik ono najvažnije. Čini mi se da vrhunski frizerski saloni u Dublinu najčešće zapošljavaju Irce. Sa svojim krugom klijenata. Frizere koji su radili u Londonu. Vrhunsko muško šišanje ovdje se plaća 35 eura, sa skraćivanjem brade ili brijanjem 65 eura. U ostalim barber shopovima to ćete platiti samo 7 eura, 12 eura, ovisi koliko je dobar ( loš ili katastrofalan ) shop. Dobro žensko šišanje je 50 eura minimalno, a ide do 250 eura. Zbog jako velike razlike u cijeni, usluga također mora biti vrhunska. I stav. Moja struka nije u deficitu ovdje, pa to što sam iznimno brzo uspjela nije pravilo. Prije iznimka od pravila. Ne znači da se ne može uspjeti, čak i neke kolegice irkinje nisu mjesecima uspjele pronaći novi posao. Druge 2 cure bez iskustva, također irkinje, tražile su godinu dana prvi posao junior stylist, njima je plaća samo 270 eura tjedno. Po hrvatskim standardima to su praktikantice, pa je plaća u biti iznimno pristojna s obzirom da dođu bez ikakvog znanja i vještina u salon .

Uglavnom, ako ste uporni, neizbirljivi i dalje vjerujem da se posao nađe brzo i lako. U Dublinu i okolici. Kad sam dolazila bila sam spremna konobariti, ako zatreba. Čistiti wc-e. Ako niste spremni na lošije opcije, bit će vam puno teže i šanse su vam puno manje.

Nadam se da je ovo bilo pink free, baš kak su neki tražili.

Sretno svima!

Ana

Komentari

Komentari