Hi svima… Nema me neko vrijeme, nakon kratke stanke evo mene opet.

Na prekrasnom radnom mjestu sam se potpuno udomaćila, što nije bilo nimalo teško s obzirom na odličnu ekipu i šefove. Jel se sjećate filma ” Intervju s vampirom ? ” Brad Pitt, Tom Cruise… E da, moj šef je bio asistent redatelja tog filma. Ljubazno sam ga zamolila da mi pošalje Brada na šišanje, a on kaže ” pa u biti, nekoliko puta smo se našli u Dublinu ”. Hm, da, a ja kao cool, uopće nisam impresionirana. To u zadnje vrijeme često doživljavam. Nestvarno. Umjesto o vremenu klijenti mi pričaju kak je npr ” Sean Penn nice guy, good friend “. Ali ne u stilu da me žele impresionirati, jer su to sve neke starije Hollywoodske zvjerke, to je njima jednostavno tridesetogodišnja realnost, posao.

Nedavno sam uspjela pošpricati svježe obojani zid, bojom za mušku kosu. Bijeli zid sa crnom bojom, niceee… Nisam izostavila ni drvo staro nekoliko stoljeća koje krasi cijelu zgradu. Što učiniti…?    A) Ostaviti tako u nadi da nitko neće primjetiti.      B) Pokušati očistiti, iako pouzdano znam da je nemoguće      C) Pokunjeno priznati šefovima i ponuditi ofarbati u prvotnu boju. Prvu opciju sam tužno odbacila kao nerealnu, opciju b) sam isprobala i napravila još veće sr…e, pa mi je ostala ova zadnja…

I tako krenem ja pokunjeno u nadi da će managerica biti za recepcijom, kad ono Hollywoodski redatelj, glavom i bradom. “ Bok, Ana, kak si? ” Osmijeh od uha do uha. ” Umm, hmm, ma super sam, ali ovaj, malo sam ofarbala zid bojom za kosu.. ”  ” Aha, ma dobro, nema veze, a, drvo, jesi i njega?! ”  ” Nisam. U biti jesam, ali sam ga očistila (trep, trep, najslađi osmijeh koji sam mogla iskopati) “.  A on meni :  ” Grozno, sad ćemo morati cijeli zid srušiti “. I prasne u smijeh uz riječi da je baš lijepo da sam iskrena, da ljudi obično skrivaju, prave se da nisu to oni napravili i kak će on to odmah obojati, nije bad. Drugo jutro me dočekao svježe obojan zid. I tako u svoju vrijednu zbirku bisera dodajem i ovaj. ” Kako je Hollywoodski redatelj obojao zid koji sam ja unakazila” 😀

S obzirom da svi mi koji živimo u inozemstvu, na neki način i predstavljamo svoju zemlju i kreiramo što ljudi misle o cijeloj naciji, nisam baš sigurna što misle o Hrvaticama nakon što mene upoznaju. Mislim da misle da smo malo luckasti. Ali i kažu da sad još više žele posjetiti Hrvatsku ( ova 2,3 Irca koji još nisu posjetili ).

Već sam napisala da su mi kolegice Latvijka i Kineskinja turbo zgodne, a sad kroz priču doznajem da smo sve 3 snimale reklame i imale neke bliže susrete sa kamerama. I volimo kuhati. Kažu da ponekad imaju dogovor da svaka napravi tradicionalno jelo svoje zemlje pa isprobavaju na pauzu. Cool, jedva čekam! Uskoro nam stiže novi kolega, zezaju me šefovi i managerica da sad napokon mogu odahnuti jer više neću biti “nova”.

Jučer jurim na posao kroz grad sa slušalicama u ušima i kroz muziku mi se učini da čujem Hrvatski jezik. 2 dečka sa kartom i uputama. Šokiram ih sa ” Dobaaar dan “. Ispalo je prefora jer znaju za mene, jedan kaže da je pročitao cijeli blog. Tek su stigli, traže posao, sve im je novo… Dečki sretno!!!!

Do tipkanja dragi moji, Vaša blogerica!

Komentari

Komentari