Život u Dublinu

Kad sam tek stigla u Irsku, neke stvari sam gledala drugačijim očima…..

pregleda 42552

Pretraži putem

Svašta se promijeni u čovjekovom umu nakon godine dana u stranoj zemlji. Kad sam tek stigla nisam znala ništa o karakteru i ponašanju Iraca, lažnu ljubaznost bih ponekad zamijenila za stvarnu, a stvarnu naklonost neke osobe ne bih primjetila. Sjećam se onog jednog posta kako Irci vjerojatno misle da sam ružna zbog toga što nitko ne obraća pažnju na mene. E to je stvarno najsmješnija rečenica ikad. Iz ove današnje perspektive nakon godine života u zapadnjačkom društvu.

U to vrijeme bih najčešće bila toliko umorna i izgubljena u vremenu i prostoru, naravno da nisam mogla primjetiti da me netko gleda. U vlaku sam spavala, po cesti sam izbezumljeno okretala glavu lijevo/desno pokušavajući dokučiti iz kojeg smjera auti dolaze… Smiješan prizor, sigurno! Ali tek nakon puno, puno mjeseci sam shvatila da ono što ja smatram pristojnim razgovorom moji irski prijatelji smatraju upucavanjem! Tek sam tada pokrenula tu temu sa nekima od njih pa su mi otvorili oči rečenicom da je onaj pristojan dečko pokušao pridobiti moju pažnju i da mi se nemilosrdno upucavao! Hahaha, kakav smijeh, najbliže tome je bilo njegovo pitanje ” koje boje su ti oči? “, nakon čega je počeo priču kako on u svom uredu ne zna ničiju boju očiju. Pa stvarno, ako su oni toliko pristojni i samozatajni, kak se uopće međusobno zavedu?! Kažu da tu dolazi alkohol na red, tek kad se dobro napiju, onda se kreće u akciju.




Nakon toga se zaredalo nekoliko Iraca na cestama Dublina koji su mi prišli, rekli ” You’re beautiful ” , ” You’re gorgeous “ i produžili svojim putem. Nekoliko poslovnih vizitki koje sam shvatila kao prijateljsko/poslovnu gestu. Na što mi se jedan moj dragi Irac nasmijao od srca i rekao ” pa pokušava te zavesti! ” Čak i da sam slobodna, ovim tempom bi me zaveli do 2050. godine. Baš bih voljela komentare slobodnih cura na ovu temu. Uspijevate li ostvariti veze sa Ircima? Single Irkinje mi se jako žale na njihovu želju za nevezivanjem i želju za jednokratnim avanturama. Na što se ni one ne bune, ako mogu primjetiti iz ovog malog uzorka od par Irkinja koje poznajem malo bolje.

A onda…. Hodam cestom, neki čovjek me gurne dok me pokušava na nogostupu zaobići…a ja mu kažem… ” I’m sorry “ !! WTF!!! Kae s glavom Ana?! I onda Irac kaže: ” Cheers! “ I kak da mu zamjeriš?!

Irci se navodno teško zbližavaju i povjeravaju svoje tajne. Barem nama strancima. I tu ima puno iznimaka, što sam duže ovdje, sve više iskrenih i dubljih razgovora vodim. Sad mi čak govore neke ružne strane irskog mentaliteta. Neke od njih: da je irska ljubaznost ponekad lažna, smješkaju se i budu jako pristojni, a u glavi misle nešto deseto. Kažu mi također da su oni, baš poput Hrvata, jako ljubomorni na tuđi uspjeh, posebno ako je netko bolji od njih u poslu koji rade. Sve češće se i zezam s njima na njihov račun. Kad kažu nepotrebno ” Sorry! “ , ja im odgovorim: ” Ne moraš se ispričavati, stvarno ništa loše nisi napravio! “ Pa se zamisle i kažu: ” Vidiš stvarno, zašto se mi stalno ispričavamo?! ” . A onda…. Hodam cestom, neki čovjek me gurne dok me pokušava na nogostupu zaobići…a ja mu kažem… ” I’m sorry “ !! WTF!!! Kae s glavom Ana?! I onda Irac kaže: ” Cheers! “ I kak da mu zamjeriš?!




Uživam u 4. tjednu godišnjeg odmora, obilazimo muzeje, restorane… Klinci također na praznicima ovaj tjedan. Halloween. Dublin je čudo jedno od turističkog grada! Live svirke u srijedu u 15h, većina restorana i pubova puna od jutra do sutra, svih 7 dana u tjednu. Nacionalni muzeji su besplatni za sve, kao i neke galerije! U Dublin Castle striček nam nije htio naplatiti ulaznice za djecu, iako im je cijena samo 2 eura po djetetu. U jednom super restorančiću azijatkinja i bjelkinja nam nisu htjele naplatiti kompletan ručak, zato što smo s djecom, pa su nam umjesto 4 naplatile 3 porcije. U tom istom restoranu (self service) muž je imao pune ruke tanjura, neki gost, dečko je skočio da mu ponudi pomoć. Na izlasku iz restorana drugi nam je držao vrata dok djeca ne prođu, ma stvarno na svakom koraku osjećaš koliko ljudi vode brigu jedni o drugima. Odgojeni su, ali i zadovoljni. Mislim da to utječe na cjelokupnu atmosferu u gradu!

Uživajte mi, a ja odoh uživati u preostala 2 dana godišnjeg.

Komentari

Komentari

3 komentara “Kad sam tek stigla u Irsku, neke stvari sam gledala drugačijim očima…..”

Odgovori