Nedavno ja, očigledna strankinja, sjedim pored nekoliko domaćih irskih cura i ne mogu ne načut razgovor. Sve su očito single, solidno izgledaju, djelovale su simpa na prvi pogled. Pokušavam uživati u čitanju knjige ( lažem, gledala sam u mobitel po običaju, al ovo zvuči bolje ) ispijam kavicu kad čujem rečenicu iz naslova. WTF?! I nastavljaju one svoju teoriju po kojoj zgodne strankinje na temelju ( Isključivo?! ) svog naglaska ulove njihove mužjake i šeću s njima po Irskoj.

Prvo sam mislila da se šale, ali ne. Irci po njima imaju previše izbora, osrednji frajeri imaju super zgodne strankinje, one bi isto pristale na prosječnog Irca, ali svi padaju na naglasak i one kad su bile u Americi, svi su bili super prema njima samo zbog naglaska…. U jednom trenu, s obzirom da sam bila doslovno za istim stolom kažem im s nevjericom: ” Hello, tu sam, čujem vas , strankinja “ . Blijedo su me pogledale, nezainteresirano i nastavile priču bez da trepnu! Stavila sam slušalice u uši i ignorirala ostatak razgovora.

Vidiš, vi cure iz kontinentalne Europe ste totalno drugačije, s vama čovjek može biti prijatelj, s Irkinjom ne možeš biti prijatelj, ne možeš ti njoj reći što god želiš, moraš paziti što pričaš. Ona je princeza.

Nisam se ni uvrijedila, jednostavno mi nije bilo jasno kak te cure ne kuže da nemaju dečka zbog svog ponašanja, ne zbog strankinja, ne zbog nekih viših sila i urota. Pričale su neke od njih da godinama nisu imale ništa osim kratkih avantura. Čak i da je njihova teorija točna, zašto one ne nađu stranca, u Dublinu živi pola milijuna stranaca, mogu i one nekome biti misteriozne cure s naglaskom. Ali one se većinom žele udati za finog irskog dečka.

Eh, tu dolazimo do izjave jednog mog klijenta, mladog, uspješnog Irca kojeg je cura nedavno ostavila iz čistog hira. A prije toga se očito s njim poigrala kao beba sa zvečkom. Pa me tražio savjete što da radi, kako da je opet osvoji, jel je treba nazvati, ignorirati?! Moj savjet je bio : ”  Ako želiš biti nečija budala, samo je nazovi, pa će se opet malo iživljavati na tebi i, naravno, napraviti istu stvar ! “ . Kaže on pun entuzijazma : ” Vidiš, vi cure iz kontinentalne Europe ste totalno drugačije, s vama čovjek može biti prijatelj, s Irkinjom ne možeš biti prijatelj, ne možeš ti njoj reći što god želiš, moraš paziti što pričaš. Ona je princeza. Ali nije ni to dovoljno, moraš udovoljavati svim uvjetima. Ako si mlad, relativno uspješan i zgodan, to je o.k., ali moraš biti i bogat. Ako si bogat, mlad i zgodan, a nisi i ambiciozan opet ne dolaziš u obzir! I što da ja sad radim?! Da se odselim u Hrvatsku ?! “ . Utješilo ga kad sam mu rekla da ima puno Hrvatica u Dublinu.

Zanimljivo, nijednom nije spomenuo da mu je super što strankinje imaju naglasak. 😀 Cure s početka priče umjesto da slobodno vrijeme provedu baveći se nečim što vole, uživajući u slobodi, one uzgajaju mržnju i raspravljaju o glupostima. Da je 5 predivnih Iraca tamo sjedilo nebi ih one ni primjetile. Uz sve to njihova mi teorija baš ne drži vodu , jer često mi strankinje doselimo sa partnerima iste nacionalnosti i nismo uopće „ na tržištu“.

Voljela bih čuti vaša mišljenja o ovoj temi.

Do tipkanja,

Vaša Ana.

Komentari

Komentari